Posjet predstavnika Muzeja Uprava za katastrofe Mađarske Varaždinu i Zagrebu

Ovaj posjet je nastavak suradnja s mađarskim kolegama koja je započela na sastanku Komisije za povijest CTIF-a održanom 2021. godine u Balatonföldvaru. Po dolasku u Varaždin, kolege su dočekali i pozdravili lokalni vatrogasni dužnosnici. Tajnik VZŽ Varaždinske Zvonko Videc je kroz prigodnu prezentaciju upoznao mađarske kolege s radom Zajednice, od ustroja i operativnih aktivnosti, do natjecanja i rada s djecom i mladeži. Predsjednik Prvog hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu Radovan Martinec govorio je o radu najstarijeg hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog društva, s naglaskom na ovogodišnju proslavu 160. obljetnice djelovanja. Potom su kolege upoznali rad Javne vatrogasne postrojbe Grada Varaždina, a koju im je predstavio zapovjednik Ivica Labaš i voditelj smjene Vanja Lončar.

Glavni cilj posjeta je bio Muzej hrvatskog vatrogastva, a s postavom ih je upoznao voditelj Muzeja Vedran Runjić. Uveo ih je u priču o razvoju hrvatskog vatrogastva od prvih pisanih izvora do dana. Kolege su pokazale poseban interes za način na koji je prezentirana najstarija varaždinska zastava koja je danas izložena u Muzeju. Također je bilo riječi o načinima prikupljanja i očuvanja predmeta, kao i upotrebi novih tehnologija, od jednostavnog korištenja QR kodova do upotrebe pametnih ekrana.

– Muzej ima jako zanimljiv postav i pruža puno informacija o razvoju hrvatskog vatrogastva – rekao je ravnatelj Berky nakon posjeta te predložio da MHV što prije zatraži certifikat CTIF-a za vatrogasne zbirke i muzeje, jer ispunjava sve uvjete.

 

Oduševljenje organizacijom hrvatskog vatrogastva

Drugi dan posjeta započeo je obilaskom Državne vatrogasne škole u Zagrebu, a goste je primio i ukratko predstavio program rada v.d. ravnatelja Berislav Hengl. Potom je delegacija posjetila Tehnički muzeja Nikola Tesla u Zagrebu. Goste je kroz zbirku vatrogastva i zbirku prometa proveo kustos Ivan Huljev.

Nakon kratkog obilaska središta Zagreba, uslijedio je posjet Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Zagreba, gdje su kolege upoznale način rada i opreme, a imali su prilike posjetiti i Vatrogasni operativni centar.

Po povratku za Varaždin, delegacija je posjetila DVD Novi Marof gdje su ih primili dopredsjednik CTIF-a i predsjednik VZŽ Varaždinske Nedeljko Vukalović i zapovjednik Društva Ladislav Tuk sa suradnicima. Bilo je riječi o organizaciji rada Društva, radu s mladeži i natjecateljskim odjeljenjima te o prošlogodišnjoj proslavi 100. obljetnice djelovanja. Mađarski kolege su oduševljeni organizacijom i opremom Društva, te su istaknuli da mnoge mađarske profesionalne vatrogasne postrojbe nemaju takvu kvalitetnu opremu kao DVD Novi Marof.

Zadnji dan posjeta bio je prilika za obilazak središta Varaždina te za razgledavanje izložbe BUDI ZAKON!, koju je u Gradskom muzeju Varaždin postavio Muzej policije.

Mađarski kolege su pokazali veliki interes za hrvatsku vatrogasnu povijest te za suradnju na svim poljima vatrogastva, od zajedničkih izložbi, rada na istraživanju vatrogasne povijesti do organiziranja posjeta hrvatskih vatrogasaca Mađarskoj.

/by

Na 14. stručnom skupu HVZ-a predstavljen rad Muzeja hrvatskog vatrogastva

U sklopu 14. stručnog skupa Hrvatske vatrogasne zajednice održanog u Vatrogasnom centru za edukaciju i tehnološki razvoj Split-Vučevica, u nedjelju 27. listopada 2024. kroz prigodno predavanje predstavljen je rad Muzeja hrvatskog vatrogastva.

Predavanje je održao voditelj Muzeja Vedran Runjić te je na početku naglasio da Muzej ove godine slavi 40. godina otvaranja kao i 10 godina djelovanja novog postava. Muzej hrvatskog vatrogastva svoju tradiciju ima u zbirci koju su za stotu obljetnicu javnosti predstavili varaždinski vatrogasci. Kako je broj eksponata rastao, 1994. godine je izgrađen objekt u koji su postavljeni brojni predmeti iz duge hrvatske povijesti. U sklopu obilježavanja 150. obljetnice djelovanja Prvog hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu, otvoren je obnovljeni postav Muzeja.

U proteklih 10 godina, muzej je obišlo preko 25 000 posjetielja koji su na taj način upoznali hrvatsku povijest. Uz stalni postav organizirane su i brojne izložbe i radionice.  Publici su predstavljeni i načini suradnje s Muzejom, u svrhu očuvanja i istraživanja hrvatske vatrogasne povijesti. Također je bilo riječi o planovima za djelovanje u budućnosti, s konačnom ciljem uspostavljanja Muzeja kao glavnog centra za proučavanje hrvatske vatrogasne povijesti. Predavanje je završilo prikazivanjem promotivnog filma koji je ujedno bio i pozivnica za posjet Muzeju

Uz predavanje, a u sklopu održavanja pilota EU projekta SILVANUS, Muzej hrvatskog vatrogastva je postavio izložbu posvećenu projektu.

/by

3. susret kolekcionara vatrogasne baštine – obavijest

Hrvatsko društvo za očuvanje vatrogasne baštine u suradnji s Dobrovoljnim vatrogasnim društvom Opatija, Hrvatskom vatrogasnom zajednicom i Muzejom hrvatskog vatrogastva organizira 3. susret kolekcionara vatrogasne baštine koji će se održati u subotu 16. studenog 2024. godine u Opatiji (Primorsko-goranska županija).

Lokacija održavanja Susreta je Kulturni dom ZORA (Vladimira Nazora 3, Opatija). Termin održavanja susreta je od 9:00 do 13:00 sati.

Cilj manifestacije je okupiti kolekcionare vatrogasne baštine iz Hrvatske i susjednih zemalja i široj javnosti predstaviti ovaj zanimljiv hobi. Posjetitelji će tako moći vidjeti zbirke vatrogasnih medalja, znački, modela vatrogasnih vozila, te zbirke numizmatike i filatelije na temu vatrogastva kao i staru vatrogasnu opremu. Za vrijeme trajanja susreta, posjetitelji mogu pogledati opremu i vozila Javne vatrogasne postrojbe Grada Opatije i Dobrovoljnog vatrogasnog društva Opatija.

Molimo zainteresirane kolekcionare da se za rezervaciju stolova i sve druge upite obrate do 8. studenog 2024. godine na niže navedenu e-mail adresu.

Molimo sve sudionike da isključivo predstave kolekcije vezane za vatrogastvo.

Molimo Vatrogasne zajednice županija / Grada Zagreba da obavijeste vatrogasne organizacije i kolekcionare sa svog područja zainteresirane za posjet ili sudjelovanje na susretu.

Kontakt za prijave: René-Raymond Gulin, rene.gulin@gmail.com, 091/273-7523

/by

Susret povjesničara vatrogastva u Ateni

U organizaciji CTIF-a u Ateni je održan 27. sastanak Komisije za povijest vatrogastva, CTIF-a, muzeje i dokumentaciju te 31. međunarodna konferencija povjesničara vatrogastva, a pod domaćinstvom Vatrogasne službe Grčke.

U srijedu 9. listopada održan je 27. sastanak Komisije za povijest vatrogastva, CTIF-a, muzeje i dokumentaciju. Izvješće o radu Komisije je podnio predsjednik Gerald Schimpf, dok je voditelj međunarodne radne grupe Christian Fastl govorio o radu unutar grupe. Spomenuto je i certificiranje muzeja, kao i nova CTIF odlikovanja, koja su po prvi puta dodijeljena upravo u Ateni.

Predstavnici zemalja sudionika su predstavili djelovanje svojih muzeja te ostale aktivnosti u očuvanju vatrogasne baštine. Hrvatski predstavnik Vedran Runjić, koji je na sastanku sudjelovao preko videolinka, izvijestio je da je Muzej hrvatskog vatrogastva dobio rješenje Ministarstva kulture i medija RH o priznavanju statusa muzeja. Bilo je riječi i o ulozi Muzeja u proslavi 160. obljetnice Prvog hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu te o organiziranju susreta kolekcionara u Koprivnici. Runjić je također najavio da HVZ namjerava zatražiti certifikat CTIF-a za Muzej, čime bi dobili priznanje i na međunarodnoj razini.

Utvrđene su lokacije i teme konferencije u idućim godinama: komunikacija u vatrogastvu (2025., Salzburg, Austrija), žene u vatrogastvu (2026., Myslowice, Poljska), pravna osnova u vatrogastvu (2027., Beč, Austrija). Za 2028. godinu određena je tema protupožarne zaštite prije vatrogastva, a domaćin susreta nije određen.

Konferencija povjesničara vatrogastva je održana 10 listopada. Ovogodišnja tema susreta su bili objekti koje koriste vatrogasci – vatrogasni domovi, spremišta, vježbališta, ali i posebni elementi u arhitekturi vezani za vatrogastvo. Hrvatsku priču je kroz predavanje predstavio dr. sc. Christian Fastl iz Austrije koji je obradio temu objekta Dobrovoljnog vatrogasnog društva Opatija. Objekt je zamišljen za potrebe vatrogasaca i prve pomoći, ali i kao lječilište austrijskih vatrogasaca. Veliku ulogu u radu su imali opatijski vatrogasci, a posebno član Odbora za istraživanje hrvatske vatrogasne povijesti René-Raymond Gulin.

Voditelj Muzeja hrvatskog vatrogastva Runjić je pripremio rad o spomenicima posvećenima vatrogastvu na području Republike Hrvatske. Uz brojčane podatke o broju spomenika, spomen ploča i murala posvećenih vatrogascima koji su prikupljeni u travnju, prikazani su i najpoznatiji spomenici, od bisti Gjuri Stjepanu Deželiću i Mirku Kolariću do spomen kompleksa na otoku Kornatu.

Povjesničari vatrogastva su pokazali veliki interes za navedenu temu, pa je ovogodišnji zbornik radova izašao na preko 600 stranica. Izuzetno smo ponosni što naslovnicu ovogodišnjeg zbornika krasi fotografija pročelja zgrade vatrogasnog doma u Opatiji i što ponovno imamo 2 rada iz Hrvatske u ovom prestižnom zborniku.

/by

Preminuo je Đuro Deželić

Preminuo je Đuro Deželić, kemičar, medicinski informatičar i diplomat, praunuk Gjure Stjepana Deželića. Zajedno s Đurom Gajdekom autor je knjige o ocu hrvatskog vatrogastva.

Rođen je 8. veljače 1935. u Zagrebu. Diplomirao je kemiju 1958. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a stekao naslov doktora znanosti iz toga područja 1960. na istom fakultetu. Postdoktorsko usavršavanje u području fizikalne kemije proveo je 1965./66. u SAD na Indiana University u Bloomingtonu, Indiana. Kasnije se usavršavao u području opće informatike i medicinske informatike u Italiji, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Belgiji i Japanu.

Započeo  je 1958. znanstvenu i akademsku karijeru kao asistent u Zavodu za fizičku kemiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nakon odsluženog vojnog roka, od 1962. je asistent u Odjelu za primijenjenu biokemiju Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a 1963. habilitirao se u zvanje naslovnog docenta na istom fakultetu. Godine 1964. izabran je za docenta, 1970. za izvanrednog profesora, a 1975. za redovitog profesora medicinske informatike na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Godine 2000. Sveučilište u Zagrebu izabralo ga je u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Predavao je medicinsku informatiku i na medicinskim fakultetima u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji. Bio je od 1993. do 1996. veleposlanik Republike Hrvatske u Danskoj, Norveškoj i Islandu (sa sjedištem u Kopenhagenu), istodobno akreditiran kod Europskog ureda Svjetske zdravstvene organizacije u Kopenhagenu, te od 1996. do 2000. veleposlanik RH u Slovačkoj. Od 2001. je u mirovini.

Tijekom svoje znanstvene djelatnosti bio je vanjski znanstveni suradnik i savjetnik na Institutu “Ruđer Bošković” u Zagrebu, te u Sveučilišnom računskom centru u Zagrebu, kojemu je 1972. bio jedan od osnivača. Godine 1973. osniva Laboratorij za elektroničko računanje Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, koji od 1975. prerasta u Odjel za informatiku u istoj ustanovi. Začetnik je i voditelj Postdiplomskog studija makromolekularnih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu (1971.), te osnivač i voditelj postdiplomskog studija Zdravstveni informacijski sistemi na Medicinskom fakultetu u Zagrebu (1984.). Začetnik je medicinske informatike u nas.

Objavio je više od 150 znanstvenih i stručnih radova te nekoliko udžbenika i monografija. Bio je pozvani predavač na više međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova u području makromolekularnih znanosti i medicinske informatike. Autor je prvog udžbenika medicinske informatike u nas, koji je objavljivan u više izdanja od 1976.

Dobitnik je hrvatske državne nagrade za znanost “Ruđer Bošković” (1975.). Redoviti je član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske.

Osnivač je Hrvatskog društva za medicinsku informatiku (1989.), njegov prvi predsjednik, te predstavnik u Europskoj federaciji za medicinsku informatiku i Internacionalnoj asocijaciji za medicinsku informatiku. Bio je član Hrvatskog diplomatskog kluba od njegova osnivanja 2001., predsjednik njegovog Nadzornog odbora, a bio je urednik časopisa „Glasnik Hrvatskog diplomatskog kluba“ od 2004. do 2010.

Bio je redoviti  član Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja” u Zagrebu od obnavljanja njena kulturnog rada 1990., bio je član njenog Meštarskog zbora i Meštar prirodoslovlja od 1990. do 1992., a od 1992. do 1993. bio je Veliki meštar Družbe.

Zajedno s Đurom Gajdekom napisao je knjigu o ocu hrvatskog vatrogastva Gjuri Stjepanu Deželiću, koja je u nakladi Hrvatske vatrogasne zajednice objavljena 2015. godine.

Nositelj je hrvatskog odlikovanja Reda hrvatskog trolista, Spomenice domovinske zahvalnosti i slovačkog odlikovanja Reda Bijeloga dvostrukog križa II. stupnja sa zvijezdom. Dobitnik je spomen-medalje Štefana Moysesa koju mu je 1998. dodijelila Matica slovačka za doprinos slovačko-hrvatskim odnosima.

Posljednji ispraćaj Đure Deželića bit će u četvrtak 3. listopada 2024. godine u 12:40 sati na krematoriju na Mirogoju.

Počivao u miru.

 

/by

Mirko Svetec (1949. – 2024.)

Preminuo je Mirko Svetec, počasni predsjednik Prvog hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu i dugogodišnji član Odbora za istraživanje hrvatske vatrogasne povijesti.

Članom DVD-a Varaždin je postao 1989. godine. Dužnost tajnika Društva obnaša od 1993. do 2005. godine. U 2005. godine preuzima dužnost predsjednika Društva te istu obavlja do 2023. godine kada je proglašen doživotnim počasnim predsjednikom Društva.

Na samom početku njegova mandata, u Varaždinu je održano 13. međunarodno natjecanja vatrogasaca i 15. međunarodno natjecanje vatrogasne mladeži. Svetec tijekom svog mandata aktivno radi na pomlađivanju članstva i uključenju što većeg broja djece i mladih u vatrogasne redove. Također, radi na osuvremenjivanju opreme za operativne vatrogasce, kao i na projektima obnove vatrogasnog doma. Aktivo je sudjelovao u radu Vatrogasne zajednice Grada Varaždina i Vatrogasne zajednice Varaždinske županije.

Posebnu ulogu imao je u radu Muzeja hrvatskog vatrogastva, smještenom u objektu varaždinskih dobrovoljnih vatrogasaca. Upravljanje nad Muzejom 2010. godine preuzima Hrvatska vatrogasna zajednica, a obnovljeni postav je otvoren povodom obilježavanja 150. obljetnice varaždinskog i hrvatskog dobrovoljnog vatrogastva. Od otvaranja novog postava, do 2023. godine, Svetec nesebično pomaže rad Muzeja, od tehničkih zadataka prilikom postavljanja izložbi, do organiziranja i vođenja brojnih posjetitelja po postavu Muzeja.

Od 2013. do 2017. predsjednik je Odbora za istraživanje hrvatske vatrogasne povijesti Hrvatske vatrogasne zajednice, a od 2017. do 2021. obnaša dužnost zamjenika predsjednika. Član Odbora je i u mandatu od 2021. Kroz djelovanje u odboru, pokazao je izuzetan interes za očuvanje hrvatske vatrogasne povijesti, kako kroz rad Muzeja, tako i kroz prikupljanje materijala o razvoju hrvatskog vatrogastva na lokalnoj razini.

Za svoj rad u vatrogastvu dobio je niz vatrogasnih i civilnih odlikovanja među kojima se ističu Povelja i plaketa s likom Gjure Stjepana Deželića, Vatrogasno odlikovanje za posebne zasluge te Red hrvatskog pletera.

Ispraćaj dragog pokojnika biti će 24. rujna 2024. godine u 14:00 sati na groblju u Varaždinu.

Dragi Mirko, hvala ti na svemu što si učinio za hrvatsko vatrogastvo i očuvanje hrvatske vatrogasne povijesti.

/by

Posjet Muzeju hrvatskog vatrogastva

Muzej hrvatskog vatrogastva (Ulica baruna Trenka 44, Varaždin) pripremio je u školskoj godini 2024./2025. za posjetitelje niz zanimljivih događanja.
Uz stalni postav, do kraja 2024. godine moguće je pogledati izložbu o 160 godina rada Prvog hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu.
Kako i u 2025. godini obilježavamo velike obljetnica za hrvatsko vatrogastvo, Noć muzeja 2025. započinjemo u svečanom tonu, otvaranjem izložbe posvećene dvadesetoj obljetnici Vatrogasne olimpijade održane 2005. godine u Varaždinu. Izložbu je moguće pogledati do sredine travnja.
U svibnju, Mjesecu zaštite od požara, otvaramo izložbu posvećenu djelovanju Kampa vatrogasne mladeži koji slavi 30 obljetnicu rada.
Razgledavanje stalnog postava Muzeja hrvatskog vatrogastva je moguće svaki radni dan od 8:00 do 13:00 sati. Za razgledavanje Muzeja u drugom terminu potrebna je prethodna najava. Ulaz u Muzej je besplatan.
Još jednom Vas pozivamo da posjetite Muzej hrvatskog vatrogastva te na taj način upoznate Vaše polaznike s bogatom vatrogasnom povijesti

Kontakt: muzej@hvz.hr, 091/112-0013

/by

Vlada RH prihvatila prijedlog Odluke o proglašenju Dana sjećanja na poginule hrvatske vatrogasce 30. kolovoza

Vlada RH je na 20. sjednici je prihvatila prijedlog Odluke da se 30. kolovoza proglasi Danom sjećanja na poginule hrvatske vatrogasce te ga uputila na donošenje Hrvatskom saboru.
Prihvaćen je prijedlog da se 30. kolovoz proglasi Danom sjećanja na poginule hrvatske vatrogasce, a koji su život izgubili na vatrogasnim intervencijama u Republici Hrvatskoj i drugim državama u kojima su u gašenju požara, spašavanju ili drugom vidu organizirane pomoći sudjelovale sastavnice vatrogasnih snaga iz Republike Hrvatske. Nositelj obilježavanja Dana sjećanja na poginule hrvatske vatrogasce je Hrvatska vatrogasna zajednica.

“Hvala svim vatrogascima na požrtvovnosti proteklih godina, ali i u ovoj zahtjevnoj protupožarnoj sezoni. Sa zadovoljstvom smo u poziciji da Vlada prihvati ovaj prijedlog odluke i uputi ga Hrvatskom saboru”, rekao je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković.

Kako stoji u obrazloženju Odluke Vlade, moderno hrvatsko vatrogastvo temelji se na tradiciji dugoj 160 godina u službi sigurnosti građana i imovine tijekom kojih su dobrovoljni i profesionalni vatrogasci iskazali hrabrost i spremnost podnošenja i žrtve vlastitog života kako bi spasili ljude i imovinu od požara, poplava, potresa, pandemija i drugih ugroza. Nažalost, izvršavajući svoju humanu dužnost brojni vatrogasci su izgubili vlastite živote ili su doživjeli ozljede koje svjedoče o težini vatrogasnog zvanja.

Uzimajući u obzir pozitivnu svijest građana Republike Hrvatske o osposobljenosti i požrtvovnosti hrvatskih vatrogasaca utemeljenoj i na ljudskim žrtavama, te važnost i uključenost vatrogasnog sustava u sve sfere života, kao i činjenicu da se već ustaljeno i neprekidno od 2008. godine, 30. kolovoza obilježava sjećanjem na Kornatsku tragediju kao i druge pojedinačne obljetnice poginulih i preminulih vatrogasaca na vatrogasnim intervencijama, Vlada Republike Hrvatske prihvatila je prijedlog Odluke da se 30. kolovoz proglasi „Danom sjećanja na poginule hrvatske vatrogasce“.

– Zahvaljujem Vladi Republike Hrvatske koja na ovaj način pokazuje da je prepoznala zahtjevnost vatrogasnog posla i žrtvu koji je svaki vatrogasaca spreman podnijeti kako bi pomogao bližnjem. Na Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici i svim vatrogascima ostaje dužnost čuvanja sjećanja na našu poginulu vatrogasnu braću i sestre. Ova sjednica i ovaj dan će ući u povijest hrvatskog vatrogastva” – rekao je glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković.

Stradavanja vatrogasaca od 2. svjetskog rata
Najstarije sačuvane podatke o stradavanjima vatrogasaca tijekom obavljanja dužnosti postoje od razdoblja Drugog svjetskog rata. Vatrogasci nisu stradavali samo na intervencijama gašenja požara već i prilikom poplava kao i u prometnim nesrećama prilikom spašavanja unesrećenih, ali i u nesretnim slučajevima na vatrogasnim vježbama. U razdoblju od početka Drugog svjetskog rata do 1991. godine zabilježeno je stradavanje 11 vatrogasaca, no pretpostavlja se da je stvarni broj još i veći jer ne postoje pisane bilješke o svim stradavanjima.

U Domovinskom ratu su hrvatski vatrogasci predstavljali treći stup obrane Republike Hrvatske, uz pripadnike Hrvatske vojske i policije. Pod neprijateljskim napadima vatrogasci su gasili požare i spašavali imovinu od Vukovara, Siska, Petrinje, Pakraca, Zagreba, Slunja, Otočca, Zadra, Šibenika pa sve do Dubrovnika, ali i u brojnim drugim mjestima zahvaćenim ratnim zbivanjima. Na intervencijama tijekom Domovinskog rata ukupno je poginulo 20 vatrogasaca.

Kao najteže događaje za hrvatsko vatrogastvo u Domovinskom ratu pamtimo stradanja grupa vatrogasaca na koje su agresorske snage ciljano djelovale prilikom obavljanja dužnosti kod Dubrovnika 1991. godine u kojem su živote izgubili Niko Mihočević, Andro Savinović i Teo Paskojević iz Profesionalne vatrogasne jedinice Dubrovnik, te kod Šibenika 1993. godine u kojem su živote izgubili Goran Kuvač, Nikola Klarić, Joso Paić i Milenko Polimac iz Vatrogasne postrojbe PU Šibenske. Tijekom agresije na Vukovar 1991. godine prilikom obavljanja dužnosti ubijeno je ili odvedeno u zarobljeništvo i ubijeno sedmoro pripadnika Profesionalne vatrogasne jedinice Borovo i Vatrogasnog saveza općine Vukovar, a to su Stevo Zvijerac, Đuro Ragač, Siniša Malecki, Stjepan Terzić, Željko Tucić, Ivica Kuprešak i Stjepan Kaposta. Za vrijeme agresije na Osijek 1991. godine na dužnosti su poginuli pripadnici Vatrogasnog saveza općine Osijek, Pavle Osvald i Ivica Varga. Prilikom izvlačenja civila 1991. godine u neprijateljskoj zasjedi je ubijen pripadnik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Pakrac, Aco Batroluci, a tijekom napada na Petrinju 1991. godine pripadnik Profesionalne vatrogasne jedinice Petrinja, Damir Horvatić. U Slavonskom Brodu je 1992. godine tijekom izvršavanja zadaće poginuo pripadnik Vatrogasne postrojbe PU Brodsko – posavske Andrija Divić.

U Domovinskom ratu je stradala i vatrogaskinja Marija Šarić, koja je poginula prilikom napada na vatrogasni dom u Županji u lipnju 1992. godine.
U postrojbama Hrvatske vojske ili kao službenici Ministarstva unutarnjih poslova te kao civili poginulo je 279 pripadnika vatrogasnih organizacija dok su pripadnici Vatrogasnog saveza općine Osijek Ivan Ivanuš i Mirko Šimunović preminuli nakon rata od posljedica stradavanja na intervencijama u Domovinskom ratu.

Stradanja vatrogasaca nastavila su se i na vatrogasnim intervencijama nakon Domovinskog rata, te su tako prilikom intervencija preminuli Stjepan Ferenđa iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Novi Marof 1995. godine, Živko Lebec iz Vatrogasne postrojbe Garešnica 2000. godine, Anton Bulić Nino pripadnik Javne vatrogasne postrojbe Pula 2002. godine, Delzi Ladavac pripadnik Javne vatrogasne postrojbe Pazin 2003. godine, Edo Surina iz Javne vatrogasne postrojbe Grada Rijeke te Ivan Bet pripadnik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Česma 2005. godine.

Kornatska tragedija
Uz prethodno navedena stradavanja posebno se ističe Kornatska tragedija koja se dogodila 30. kolovoza 2007. godine kada je prilikom gašenja požara na otoku Velikom Kornatu smrtno stradalo 12 vatrogasaca. Živote su odmah izgubili njih šestorica, Dino Klarić, Ivica Crvelin i Ivan Marinović iz Javne vatrogasne postrojbe Šibenik, Marko Stančić  iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Tisno te Hrvoje Strikoman i Gabrijel Skočić iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Vodice dok su zbog teških ozljeda u narednim danima preminula još šestorica vatrogasaca, Marinko Knežević iz Javne vatrogasne postrojbe Šibenik, Ante Crvelin, Tomislav Crvelin i Josip Lučić iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Tisno te Karlo Ševerdija i Ante Juričev Mikulin iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Vodice. Teško je ozlijeđen Frane Lučić. Potrebno je napomenuti da je dan prije Kornatske tragedije na Hvaru preminuo Marinko Jurić, pripadnik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Stari Grad.

Kornatska tragedija je najveća mirnodopska nesreća koja je pogodila hrvatsko vatrogastvo, ali i Republiku Hrvatsku.

Nakon Kornatske tragedije, uz velike napretke vatrogasnog sustava, ali i uz sve veće izazove koji stoje pred vatrogasnim sustavom, nažalost, nastavila su se stradavanja. Tako su na intervencijama smrtno stradali Branimir Alfonzi iz Javne vatrogasne postrojbe Opatija 2012. godine, Stjepan Malus pripadnik Javne vatrogasne postrojbe Petrinja 2018. godine, Ivan Galeković pripadnik Javne vatrogasne postrojbe Grada Velika Gorica 2019. godine, pripadnik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Kustošija Davor Kovačić 2020. godine, Goran Komlenac iz Javne vatrogasne postrojbe Dubrovački vatrogasci 2022 godine, a posljednji u nizu smrtno stradalih je Zvonko Drmić iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Tovarnik koji je preminuo za vrijeme sanacije posljedica olujnog nevremena 2023. godine.

/by

Muzej hrvatskog vatrogastva na ŠPANCIRFESTU

Muzej hrvatskog vatrogastva (Ulica baruna Trenka 44, Varaždin) i ove godine otvara vrata posjetiteljima festivala ŠPANCIRFEST, koji će se održati od 23. kolovoza do 1. rujna.
Posjetitelji će moći pogledati stalni postav Muzeja hrvatskog vatrogastva u kojem se nalaze predmeti iz bogate hrvatske vatrogasne povijesti, od vatrogasne opreme do fotografija i dokumenata. Uz stalni postav postavljena je i izložba posvećena 160. obljetnici djelovanja Prvog hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu. Priču o prvim hrvatskim dobrovoljnim vatrogascima donosimo kroz informativne plakate, fotografije, memorabiliju i vatrogasnu opremu.

Za vrijeme trajanja ŠPANCIRFESTA Muzej će biti otvoren svaki dan od 12,00 do 20,00 sati. Za dodatne informacije i rezervacija posjeta u drugom terminu kontaktirajte nas na: 091/112-0013 ili muzej@hvz.hr

Poštovani posjetitelji, došpancirajte do Muzeja hrvatskog vatrogastva i uživajte u hrvatskoj vatrogasnoj povijesti.

/by

Što rade vatrogasci na šumskim požarima?

Hrvatska vatrogasna zajednica je pripremila reportažu s ciljem edukacije građanstva o angažmanu vatrogasaca na šumskim požarima.

Vatrogasci svakodnevno djeluju pri gašenju požara, ali i u raznim intervencijama spašavanja ljudi kod nesreća i prirodnih katastrofa. Ipak, vatrogasce kako samo ime kaže najviše i dalje povezujemo s gašenjem požara, bilo na objektima ili na otvorenom prostoru. Interes javnosti za vatrogastvo posebno dolazi do izražaja kod velikih šumskih požara koji se u ljetnim mjesecima javljaju na priobalju. Svi znamo da tada vatrogasci gase požare u teškim uvjetima, u suradnji sa zračnim snagama. U ovom tekstu ćemo približiti građanima sam proces gašenja šumskog požara.
Šumski požari spadaju u požare otvorenog prostora. Sve njih definira stalna prisutnost kisika iz zraka, koji uz gorivu tvar i izvor paljenja čini osnovu za gorenje, to jest trokut gorenja. Ovi požari su najčešći ljeti zbog visokih temperatura, no zavisno o vremenskim uvjetima, bilježimo ih u svim godišnjim dobima. Ponekad sušna kasna zima i proljeće vatrogascima izazivaju više problema nego ljetna sezona, zbog poljoprivrednih radova i nekontroliranog spaljivanja biljnog otpada.
Kod požara na priobalju veliki problema predstavlja i vrsta raslinja, mediteranske biljke koje proizvode prirodnu smolu, kao i gustoća vegetacije. No, ne gori samo raslinje. Tu je i razni otpad, a nerijetko se požar može proširiti na objekte i automobile.
Ako takvo raslinje iskombinirate s teškim terenom, a sve stavite u blizinu obiteljskih kuća i turističkih objekata, situacija na požarima se dodatno komplicira.
– Nakon povoljne prošlogodišnje sezone, u ovoj protupožarnoj sezoni bilježimo puno više požara i opožarene površine. Povoljni vremenski uvjeti, velika količina kiše u proljeće koja je dovela do bujanja biljnog pokrova, pa potom jaka vrućina koja je isušila biljke, stvorili su veliku količinu suhog raslinja, tj. zapaljive tvari. Požari nošeni vjetrom kod tolike suhe trave i drugog raslinja brzo se šire. Uz takvo brzo širenje požara, imali smo specifičnu situaciju kada su 30. i 31. srpnja 2024. godine u kratkom vremenskom razdoblju izbili požari kod Kaštel Sućurca, Smokovića, Skradina, Tučepa, Vrane i Vrsina. Svi ovi požari su iziskivali velike vatrogasne snage za gašenje – rekao je glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković i istaknuo da su zalaganjem vatrogasaca i zračnih snaga, uz pomoć svih službi i lokalne zajednice požari stavljeni pod kontrolu i ugašeni.

Obuka vatrogasaca za šumske požare
Osnovna znanja o gašenju šumskih požara dobrovoljni vatrogasci i vatrogaskinje stječu na osnovnom vatrogasnom osposobljavanju za vatrogasca, dok ih profesionalni vatrogasci i vatrogaskinje stječu pohađanjem vatrogasne škole. Znanja su vezana uz stručne predmete – osnove gorenja i gašenja, vatrogasne sprave i opremu i vatrogasna taktiku. Vatrogasci se također osposobljavaju za prijevoz i rad helikopterom na vatrogasnim intervencijama kao i za navođenje zrakoplova.
– Teorijski dio osposobljavanja za prijevoz i rad helikopterom pokriva problematiku požara otvorenog prostora i njihova gašenja kao i zračnih snaga koje djeluju na ovim požarima. U praktičnom dijelu radimo s opremom za gašenje požara otvorenog prostora, posebno s leđnim i plutajućim pumpama te uvježbavamo ulazak i izlazak iz helikoptera, kao rad s teretom koji prevozi helikopter – rekao nam je pomoćnik glavnog vatrogasnog zapovjednika za priobalje i dugogodišnji instruktor Joško Grančić te istaknuo da je u ovoj godini navedeno osposobljavanje prošlo 390 vatrogasaca.
Znanje se obnavlja uvježbavanjem, bilo na vježbama unutar postrojbi ili na vježbama organiziranima od lokalne do državne razine. Od velikog značaja su vježbe koje se organiziraju prije protupožarne sezone, kao što je međuresorna vježba SIGURNOST, koja obavezno ima segment gašenja velikog požara otvorenog prostora.
Čak i pregledi opreme tijekom smjene vatrogascima služe za obnovu znanja, a raspored opreme u vozilima se uči napamet, što uvelike olakšava snalaženje na požarima.

Vatrogasci na priobalju
Kako su šumski požari najčešći na priobalju, donosimo brojčani prikaz stanja vatrogastva na ovom području prije početka sezone 2024. U 7 priobalnih županija djeluje 37 javnih vatrogasnih postrojbi s 1.585 profesionalnih vatrogasaca, 279 dobrovoljna vatrogasna društva s 4.254 dobrovoljna vatrogasca. U ovoj sezoni odobreno je zapošljavanje do 1131 sezonskih vatrogasca te 27 dodatnih profesionalnih domicilnih vatrogasaca. Organizirane su stalne dislokacije vatrogasaca i opreme s kontinenta na priobalje na ukupno 20 lokacija. Pripremljene su i izvanredne dislokacije iz kontinenta, koje su u pokrenute zbog požara na području Skradina, Tučepa i Vrsina.
Direktno u sastavu Hrvatske vatrogasne zajednice djeluje Intervencijska vatrogasna postrojba s odjeljenjima u Zadru, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku. Ove postrojbe su uz opremljenost i osposobljenost za gašenje šumskih požara, u kratkom roku spremne djelovati na području cijele Hrvatske i u slučaju potresa, poplava i drugih nesreća.
U ovoj protupožarnoj sezoni, iz zraka vatrogascima pomaže do 5 zrakoplova CL-415, 6 zrakoplova Air Tractor (1 AT 802 A, 1 AT 802 F, vodu pune na aerodromima; 3 AT 802 A Fire Boss; 1 AT 802 F Fire Boss, opremljeni plovcima, vodu pune na vodenoj površini), 1 helikopter i zrakoplov za potrebe izviđanja, svi iz sastava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Po potrebi se koristi i bespilotni sustav Orbiter 3 za izviđanje. Hrvatska ratna mornarica protupožarne napore pomaže s 2 broda i 2 gumene brodice. Za djelovanje na požarima je također spremno do 200 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Od dojave do izlaska na intervenciju
Za vatrogasce bilo koja intervencija počinje zaprimanjem informacije o požaru ili nekom drugom izvanrednom događaju. Dojava obično dolazi telefonskim pozivom na broj vatrogasaca 193 ili direktnim pozivom na broj lokalne vatrogasne postrojbe. Također dežurni vatrogasci mogu primijetiti požar preko sustava kamera raspoređenih na priobalju. Dojave šalju i vatrogasne patrole, šumari, ali i posade protupožarnih zrakoplova raspoređenih na izviđanje.
Po zaprimanju dojave o požaru, nadležni vatrogasni oprerativni centar obavještava najbližu profesionalnu vatrogasnu postrojbu ili dobrovoljno vatrogasno društvo. Zavisno o uvjetima na terenu, dobu dana i lokaciji može se omah uputiti nekoliko vatrogasnih postrojbi na teren.
Javne vatrogasne postrojbe i dobrovoljna vatrogasna društva koja imaju stalna dežurstva, na teren odmah izlaze s jednim ili više vozila i potrebnom posadom. Tu do izraza dolazi veća brojnost dobrovoljnih vatrogasnih društava, koji po potrebi nakon dojave okupljaju dodatne vatrogasce i šalju ih na teren. Dodatnim dobrovoljnim vatrogascima treba određeno vrijeme da dođu do svojih vatrogasnih domova i izađu na teren, a pritom ostavljaju svoju obitelj ili posao kako bi pomogli drugima.
Ako lokalne snage ne mogu samostalno ugasiti požar, šalju se dodatne snage s područja županije. Prema potrebi, šalje se zahtjev za angažmanom zračnih snaga. U slučaju velikih požara, glavni vatrogasni zapovjednik podiže snage iz susjednih županija ili izvanredne dislokacije s kontinenta.

Vatrogasna oprema i vozila
Zavisno o opremljenosti vatrogasne postrojbe, po dojavi vatrogasci izlaze na teren s potrebnim vozilima. Obično su to specijalizirana vozila za gašenje šumskih požara. Posadu ovih vozila čine najčešće 3 vatrogasca, a vozila su opremljena vatrogasnim centrifugalnim pumpama, cijevima, naprtnjačama i ostalom opremom, vatrogasnom pumpom i spremnikom vode zavisno o modelu vozila od 2500 do 4000 litara. Mala vozila za gašenje šumskih požara su zapravo manja terenska vozila s oko 500 litara vode i visokotlačnim modulima – visokotlačna pumpa i vitla s cijevima, a obično se koriste za gašenje trave i niskog raslinja.
Na teren po potrebi izlaze i navalna vozila, s posadom koju čini vozač i 5 vatrogasaca. Ova vozila su prvenstveno namjenjena za gašenje požara objekata, a imaju i opremu za spašavanje iz prometnih nesreća.
Vatrogasne autocisterne služe za gašenje požara te prijevoz velike količine vode i nadopunu vozila. Ukoliko postoji potreba, požari se gase i bacačima vode s ovih vozila.
– Za gašenje ovakvih požara potrebna je velika količina vode. Zato su u JVP Grada Splita i u DVD-u Makarska stacionirana 2 šlepera sa cisternama kapaciteta 32.000 litara vode – rekao nam je zapovjednik VZŽ Splitsko-dalmatinske Ivan Kovačević.
Nezaobilazna su kombi vozila za prijevoz vatrogasaca, ali i zapovjedna terenska vozila, koja služe i za prijevoz logistike, opreme i dodatnih vatrogasnih snaga.
U vozilima se nalaze vatrogasne tlačne cijevi, smotane u kolutove, dužine od 15 metara (15 ili 20 metara u slučaju D cijevi). Na požarima se obično koriste C cijevi (promjer 52 mm) i češće D cijevi (promjer 25 mm). C cijevi daju dulji domet mlaza i veću količinu vode, čime se i brže troši zaliha vode u spremniku vozila. Prednost D cijevi je manja masa, ali imaju i manji domet mlaza. Cijevi se međusobno spajaju spojnicama i prijelaznicama (veći na manji promjer). Također vozila su opremljena drugim armaturama – mlaznice, razdjelnice, sabirnice i ostalom opremom (hidrantski nastavci, ključevi za cijevi…).
Kako šumski požari često izbijaju na teškim terenima, a vozila ne mogu uvijek doći do samog ruba požara, vodu je u cijevima potrebno transportirati na velike udaljenosti. No, tlak u cijevima pada svakih 100 metara dužine i svako 10 metara visinske razlike, stoga su šumska vozila opremljena i tzv. leđnim pumpama (pumpa manjih dimenzija koja je postavljena na posebni nosač za prenošenje na leđima vatrogasca), koje se postavljaju na određena mjesta u cijevnoj pruzi, kako bi voda stigla na velike udaljenosti.
Nezaobilazna oprema za svakog vatrogasca je naprtnjača – posebna vrsta vatrogasnog aparata koji se sastoji od spremnika za vodu do 25 litara i ručno pokretane jednostavne klipne pumpe, idealno sredstvo za gašenje požara trave i niskog raslinja.
Od ručnog alata vatrogasci korite sjekire, kosire i mačete za uklanjanje raslinja te krampove i lopate kod sanacije rubova. Nezaobilazan alat su i motorne pile, koje se koriste za izradu prosjeka ili kod sanacije požarišta, kada je potrebno ukloniti grane ili stabla.
Vatrogasci su opremljeni čizmama, odijelima za šumske požare (dvodijelna ili kombinezoni), kacigama (koje na sebi mogu imati svjetiljke), potkapama i rukavicama. Najlakši, ali ne i potpuno siguran način zaštite dišnih organa su marame namočene u vodu, koje donekle olakšavaju disanje u zadimljenoj atmosferi.
Uz svu navedenu opremu, vatrogasci u vozilima nose ruksake ili torbe sa rezervnom odjećom, donjim rubljem, higijenskim potrepštinama, vodom i hranom (obično konzerve).

Kako izgleda gašenje požara?
Cilj vatrogasaca je što prije zaustaviti širenje požara, pogotovo prema naseljima. Ako se vatra širi prema objektima, vatrogasci nastoje spasiti objekte i ljude u njima. U Hrvatskoj vatrogasci požare raslinja primarno gase vodom s vozila ili nekog drugog izvora. Dolaskom na mjesto intervencije, vatrogasci spajaju cijevi na pumpu koja se nalazi na vozilu i počinju s gašenjem. Kako su količine vode na vozilu ograničene, odmah se traže hidranti na koje se spaja vatrogasno vozilo za nadpunu vodom, ili se traže dodatne autocisterne. Na jedno vozilo se može spojiti nekoliko cijevnih pruga, a po potrebi se u jednu prugu mogu spojiti deseci C ili D cijevi.
U gašenju se mogu koristiti prirodne i umjetne prepreke poput suhozida ili ceste. Na cestama se može organizirati obrana određenog područja, gdje se vozila postave na određenoj udaljenosti jedna od drugog i postave se cijevne pruge kako bi vatrogasci zaustavili širenje na pogodnom mjestu.
Također, po potrebi motornim pilama ili ručnim alatom vatrogasci uklanjaju raslinje kako bi uklonili gorivu tvar i olakšali gašenje. Manji požari trave se mogu gasiti i metlanicama – kombinacija duge drvene drške i uskih traka lima postavljenih u lepezu, kojima se udara po požaru kako bi se vatra zagušila. Isti efekt se postiže i otkinutom lisnatom granom.
Ako vatrogasci ne mogu vozilima doći do požara, tada prelazi udaljenost pješke i gase požar opemljeni naprtnjačama. Vatrogasci nadopunjuju vodu u naprtnjače iz cijevne pruge, ili iz “kruški” – spremnika vode koje na udaljena područja doprema helikopter, ali po potrebi iz bazena i bunara.

Odmor i spavanje
Sve ove aktivnosti iscrpljuju vatrogasce pa im je potreban odmor, bilo smanjivanje tempa tijekom izravnog gašenja požara, ili duža stanka kad se smiri situacija. Odmor se koristi kako bi se tijelo ohladilo te za uzimanje u prvom redu vode, a po potrebi i hrane. Vatrogasci u vozilima nose pitku vodu te konzerviranu hranu.
Ako se radi i požarima dužeg trajanja, mora se osigurati hrana i piće za vatrogasce, a raspodjelu organiziraju vatrogasci uz pomoć lokalne zajednica ili Crvenog križa. Obično se radi o sendvičima, konzervama, vodi i drugim osvježavajućim pićima.
No, posebna nagrada za ljude na terenu je topli obrok, koji daje potrebnu energiju., a takvi obroci se pripremaju ukoliko se radi o dugotrajnim dežurstvima na požarima. Logistika se doprema snagama na terenu obično kombi vozilima vatrogasaca. Vatrogascima je posebno drago kada im građani u znak zahvale donesu osvježenje ili ujutro skuhaju kavu.
Nakon iscrpljujučeg gašenja, svakom vatrogascu je potreban san. Ako ostaju na čuvanju požarišta, vatrogasci spavaju u vozilima ili uz vozila na vrećama za spavanje. Kod dužih akcija gašenja požara s velikim brojem sudionika gašenja, lokalna zajednica organizira smještaj za vatrogasce, najčešće u školskim sportskim dvoranama.

Opasnosti za vatrogasce
Visoke temperature, težak teren, vatra, opasnosti od strujnog udara, eksplozije odbačenih posuda pod tlakom, odbačena minsko eksplozivna sredstva – sve su to opasnosti koje vrebaju na požarima otvorenog prostora. Najčešće ozljede su nagnječenja, uganuća, opekline, ozljede očiju (zbog iritacije dimom i prašinom ili mehaničke ozljede). Uvijek je prisutna i opasnost od dehidracije i toplinskog udara. Nemojmo zaboraviti zmije, insekte, ali i preplašene životinje koje mogu ozlijediti vatrogasce.

Oštećenje opreme i vozila
Naravno, dolazi i do oštećenja opreme, najčešće vatrogasnih cijevi. Za vrijeme aktivnog gašenja, vatrogasci mogu povući cijev preko žara. Također, ako je u pitanju jaki vjetar koji mijenja naglo smijer vatre, moguće je da i cijela cijevna pruga izgori. Žar koji pada nošen vjetrom može oštetiti zaštitnu opremu na vatrogascu, čak i ručne radio stanice.
Vozači vatrogasnih vozila moraju s teškim vozilima velikih gabarita ulaziti na uske putove, često u uvjetima smanjene vidljivosti zbog dima ili po noći, pa može doći i do prevrtanja vozila. Oštećenja retrovizora, blatobrana, branika na vozilima spadaju pod redovne događaje. U ekstremnim situacijama, vatra može zahvatiti i vatrogasno vozilo.

Nije gotovo dok nije gotovo
Proces od lokalizacije do potpunog gašenja požara može trajati danima. Lokalizacija podrazumjeva zaustavljanje širenja požara. Nakon zaustavljanja širenja požara, snage se postupno smanjuju, a na terenu ostaju lokalni vatrogasci. Zadatak je natapanje rubova, ali i ulazak duboko unutar požarišta kako bi se ugasila sva žarišta. Čak i nakon nekoliko dana neugašeni žar može aktivirati požarište.
I nakon proglašenja požara ugašenim, za vatrogasce posao nije gotov. Opremu treba pokupiti, oprati, zamijeniti uništene cijevi i pripremiti vozila za nove intervencije.

Ovo je samo mali prikaz onoga što naši vatrogasci rade na šumskim požarima. Osnovne radnje na požarima su iste, ali ipak intervencije se razlikuju jedna od druge zbog niza elemenata. No kako to izgleda iz prve ruke, najbolje je da saznate sami. Uključite se u rad svog dobrovoljnog vatrogasnog društva, osposobite se za vatrogasca i pomognite u borbi protiv požara i svih drugih nesreća.

Autor teksta: Vedran Runjić
FOTO: DVD Šibenik, požar Šibenik – Rokići

/by