Povodom Dana 855. protupožarne eskadrile Hrvatskog ratnog zrakoplovstva priznanja Hrvatske vatrogasne zajednice primilo 24 pripadnika protupožarne eskadrile
U vojarni “Pukovnik Mirko Vukušić“ u Zemuniku održana je svečanost obilježavanja 30. obljetnice osnutka 855. protupožarne eskadrile 93. krila Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Na svečanosti su, uz pripadnike protupožarne eskadrile na čelu sa zapovjednikom pukovnikom Darkom Kučejem, prisustvovali županijski vatrogasni zapovjednici priobalnih županija Republike Hrvatske, Dino Kozlevac, Mladen Šćulac, Zvonimir Lončarić, Matej Rudić, Darko Dukić, Ivan Kovačević i Stjepan Simović, glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga general bojnik Tihomir Kundid, te potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar obrane Ivan Anušić.

“Protupožarna eskadrila je ponos Republike Hrvatske i važna sastavnica vatrogasnog sustava koja svoje sposobnosti iskazuje kako u Republici Hrvatskoj tako i u drugim državama Europe kada se za to ukaže potreba“ rekao je glavni vatrogasni zapovjednik prilikom obraćanja okupljenim pripadnicama i pripadnicima protupožarne eskadrile i okupljenim uzvanicima te im, pritom, čestitao veliku obljetnicu i zahvalio za sve što čine u gašenju požara otvorenog prostora na području Republike Hrvatske. Posebno je zahvalio pilotima kanadera, air-tractora i helikoptera kao i svom tehničkom osoblju naglasivši da je njihova požrtvovnost, profesionalnost i operativnost u gašenju požara otvorenog prostora i osiguranju učinkovite operativne spremnosti prepoznata u cijeloj Europi. U znak zahvale glavni vatrogasni zapovjednik je 855. protupožarnoj eskadrili Hrvatskog ratnog zrakoplovstva uručio Zahvalnicu za dugogodišnji profesionalni angažman i suradnju u provođenju protupožarnih zadaća povodom 30. obljetnice eskadrile koju je preuzeo pukovnik Kučej kojem je glavni vatrogasni zapovjednik, ujedno, uručio i zlatnu plamenicu za uspješnu provedbu zadaća i uzorno obavljanje službe.

Zapovjednik 855. protupožarne eskadrile pukovnik Darko Kučej zahvalio je Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici na dodijeljenim priznanjima, istaknuvši kako će pripadnici Hrvatske vojske i dalje obavljati sve svoje zadaće i angažmane na najvišoj razini. Kao sjećanje na ovu obljetnicu, pukovnik Kučej je glavnom vatrogasnom zapovjedniku uručio Uspomenicu s povijesnim pregledom i opisom eskadrile.

Zalužnim djelatnicima eskadrile uručena vatrogasna odlikovanja

Svečanost je nastavljena dodjelom zlatnih plamenica za uspješnu provedbu zadaća i uzorno obavljanje službe koje je glavni vatrogasni zapovjednik uz prisustvo potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra obrane, načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske i zapovjednika 855. protupožarne eskadrile uručio:
– pukovniku Goranu Vlahoviću, kapetanu CL-415
– časničkom namjesniku Željku Kuriliću, tehničaru letaču
– stožernom naredniku Josipu Maričiću, tehničaru letaču
– stožernom naredniku Predragu Brziću, zrakoplovnom tehničaru
– stožernom naredniku vs Ivan Paleka, zrakoplovnom tehničaru

U svečanoj prigodi glavni vatrogasni zapovjednik uručio je zahvalnice za izniman angažman u provedbi protupožarnih zadaća tijekom protupožarne sezone 2023. godine :
– bjn Milanu Došenu, zamjeniku zapovjednika protupožarne eskadrile
– bjn Igoru Mindoljeviću, kapetanu CL-415, zapovjedniku 2. letačkog voda
– bjn Kristijanu Biliću, pilotu AT-802 i kopilotu CL-415, zapovjedniku 3. letačkog voda
– bjn Krunoslavu Hegedušu, pilotu AT-802
– bjn Ivici Barišiću, kopilotu CL-415
– bjn Bruni Cifrek Kolariću, pilotu AT-802
– stn Vedranu Vedriću, zapovjednik Satnije za ZT opsluživanje i održavanje
– stn Marku Perkoviću, zapovjedniku voda ZT održavanja
– npr Josipu Jelači, kopilotu CL-415
– sžn Jordani Pestić, logistička dočasnica
– sžn Borki Zubak, logistička dočasnica
– sžn Dariu Rudeli, zrakoplovni tehničar
– sžn Goranu Cvitanoviću, zrakoplovni tehničar
– sžn Mladenu Bačko, zrakoplovni tehničar
– sžn Željku Vuksanu, zrakoplovni tehničar
– sžn Draganu Šušiću, zrakoplovni tehničar
– nr Nikici Kneževiću, zrakoplovni tehničar
– pz Ivanu Mikecu, zrakoplovni tehničar

Povijesni pregled i opis eskadrile

855. protupožarna eskadrila osnovana je 1994. godine unajmljivanjem dva zrakoplova Canadair CL-215 od tvrtke Bombardier Aerospace. 1995. godine Republika Hrvatska kupuje dva zrakoplova Canadair CL-215, a 1997. godine i prvi Bombardier CL-415. S vremenom je flota CL-415 narasla na 6 zrakoplova, a zadnji je preuzet 2009. godine. U sastavu eskadrile su i avioni Air-tractor AT-802 te Airtractor AT-802 Fire Boss.
Tijekom Domovinskog rata 855. protupožarna eskadrila je bila bazirana na aerodromu u Splitu. Okončanjem rata eskadrila prelazi na aerodrom Zemunik gdje se nalazi i danas. Do 2001. godine eskadrila je bila u sastavu Ministarstva unutarnjih poslova a potom prelazi u sastav Ministarstva obrane Republike Hrvatske.
Misija 855. protupožarne eskadrile je obrana od požara otvorenih područja na teritoriju Republike Hrvatske, a od 2007. godine sudjeluje u gašenjima požara i u drugim državama poput Portugala, Italije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Grčke i Izraela.
Od 2019. godine 855. protupožarna eskadrila sudjeluje i s dva protupožarna aviona Canadair CL-415 u europskom sustavu za obranu od prirodnih katastrofa – RescEU. Ovim projektom EU uspostavlja dodatne kapacitete u cilju jačanja postojećih snaga za nesreće i katastrofe, a koji bi se koristili nakon što se iskoriste svi nacionalni kapaciteti države koja traži pomoć.

Foto: MORH

Tekst: Hrvoje Ostović i Željko Cebin

Rad na sanaciji posljedica potresa koji su pogodili Zagreb u ožujku te područje Sisačko-moslavačke županije u prosincu 2020. godine predstavlja najveći angažman hrvatskih vatrogasaca na pojedinačnim izvanrednim događajima u povijesti. Broj intervencija, njihova kompleksnost, broj uključenih vatrogasaca te pripadnika svih drugih službi kao i volontera, ali i medijska popraćenost događaja praktički su kao imperativ postavili detaljnu obradu uloge vatrogasaca u ovim događajima, koju je potrebno ovjekovječiti knjigom.

Još dok su intervencije bile u tijeku, izravni sudionici, predvođeni zapovjednikom JVP Grada Zagreba Sinišom Jembrihom, krenuli su u prikupljanje građe, tekstova i fotografija. Ogromnu količinu materijala je trebalo sustavno obraditi i predstaviti na čitateljima zanimljiv način. Glavna urednica izdanja Petra Somek, ispred izdavačke kuće “Meridijani”, je svoj posao odradila na vrhunskom nivou, od podjele na tematska poglavlja do izbora fotografija, grafova, ali i uključivanja priča vatrogasaca i građana o njihovom viđenju događaja. Humor, duh zajedništva zagrebačkih vatrogasaca, ali i male geste dobrih ljudi, uvelike su olakšali rad na terenu, što je savršeno preneseno u tekst.

O opsežnosti teme govori podatak da je u nastajanju fotomonografije svojim tekstovima, fotografijama i kroz ostalu pomoć, sudjelovalo 25 stručnjaka različitih profila. Tekst je popraćen velikim brojem fotografija koje ostaju važan izvor za buduće generacije koje će imati uvid u štete koje su Zagreb i Sisačko-moslavačka županija pretrpjeli, ali i izgled vatrogasne osobne zaštitne opreme te vozila, opreme i uređaja korištenih na sanaciji potresa.

Tema je obrađena kroz 6 glavnih poglavlja. Prvo poglavlje je podijeljeno u dvije cjeline. U prvoj je opisan povijesni razvoj zagrebačkog vatrogastva, od utemeljenja Dobrovoljnog vatrogasnog Društva u Zagrebu 1871. godine, preko osnutka profesionalne vatrogasne postrojbe, do današnjeg vremena. Nakon povijesnog dijela, slijedi opis trenutnog ustrojstva Javne vatrogasne postrojbe grada Zagreba, s informacijama o djelovanju dobrovoljnih vatrogasnih društava na području grada. Sve ove vatrogasne organizacije su udružene u Vatrogasnu zajednicu grada Zagreba. Uz statistiku i brojčane podatke opisana je i oprema i vozila zagrebačkih vatrogasaca, s naglaskom na najznačajnijim vozilima korištenima tijekom potresa.

U drugom poglavlju govori se o potresima općenito i zbog čega nastaju. Slijedi opis potresa koji je 9. studenoga 1880. godine pogodio Zagreb. U ovom dijelu knjige predstavljen je i rad hrvatskog znanstvenika svjetskog glasa, oca seizmologije Andrije Mohorovičića. Poglavlje završava seizmološkim podacima o potresu koji je u 6:24 h u nedjelju 22. ožujka 2020. godine pogodio Zagreb. Magnituda je iznosila 5,5 prema Richteru, a intenzitet u epicentru je bio VII stupnjeva MCS ljestvice. Posebno su stradali objekti izgrađeni početkom 20. stoljeća, a među njima se ističu kulturne ustanove u kojima su stradali vrijedni povijesni predmeti. Kraj poglavlja donosi prikaz tipičnih šteta na objektima nakon potresa te je opisan sustav ocjene uporabljivosti zgrada.

Poglavlje pod nazivom “Vatrogasci u potresu” počinje općenitim opisom vatrogasnih zadaća kod potresa. Slijedi opis djelovanja zagrebačkih vatrogasaca odmah nakon potresa. U samo nekoliko sati profesionalci i dobrovoljci su zabilježili preko 200 intervencija. Uz izravna spašavanja iz oštećenih zgrada, izvlačenja osoba iz stanova i liftova, zabilježene su intervencije gašenja požara trafostanice na Bukovcu, centrale u Draškovićevoj te krovišta u Kozari putevima. Dojava o požarima na bolnicama na Srebrnjaku i u Petrovoj, te na zagrebačkoj katedrali srećom su se pokazale pogrešnima. Opisan je tzv. potresni način rada koji označava prilagodbu Operativno-komunikacijskog centra JVP Grada Zagreba novim uvjetima, kada su u prvim danima zaprimane tisuće dojava građana i upiti za pomoć. Kroz fotografije i kratke opise prikazani su načini sanacije objekata koje su uključivale privremene mjere sanacije, podupiranje i uklanjanje dijelova objekata. Predstavljene su i posebno zahtjevne akcije u kojima su sudjelovali vatrogasci – uklanjanje dijela sjevernog tornja zagrebačke katedrale, podupiranje svodova u Muzeju za umjetnost i obrt, spašavanje Zlatne dvorane Instituta za povijest te podupiranje kora u crkvi u Granešini. Zagrebačkim vatrogascima pomoć su pružili kolege iz brojnih hrvatskih gradova, ali i volonteri “Nindža krovnjače”. Sve ovo se dogodilo praktički na početku pandemije, pa se djelovanje vatrogasaca moralo prilagoditi uvjetima obveznog nošenja maski, održavanja distance i stalnim dezinfekcijama ljudi i opreme. Kraj poglavlja donosi popis zaposlenika JVP Grada Zagreba koji su sudjelovali na sanacija posljedica ovog potresa.

Iskustvo koje su stekli u zagrebačkom potresu, zagrebački vatrogasci su nažalost pokazali nakon serije potresa koji su krajem 2020. godine pogodili Sisak, Petrinju i glinsko Pokuplje. Najrazorniji potres zabilježen 29. prosinca 2020. u 12:19 h imao je magnitudu 6.4. Opisano je djelovanje zagrebačkih vatrogasaca od dolaska u Sisak te upućivanja u Petrinju, gdje su djelovali u narednom razdoblju. Među odrađenim intervencijama ističe se iznimno zahtjevna intervencija uklanjanja tornja sisačke katedrale, za što su pripadnici JVP grada Zagreba dobili nagradu Hrvatske vatrogasne zajednice za najpotvhvat u 2021. godini.

Knjiga je prikaz dobro posloženog vatrogasnog sustava u Zagrebu, ali i u Hrvatskoj. Međutim, taj sustav ne bi postojao da nije vatrogaskinja i vatrogasaca. Upravo o njima, ljudima na terenu, govori peto poglavlje “Vatrogasci – to smo mi”. Fotografije u trenutku rada i odmora govore o uvjetima u kojima su ovi hrabri ljudi pomagali građanima, koji su im se zahvaljivali na razne načine – od pohvale na društvenim mrežama do pečenja kolača. Posebno dirljiv dio predstavljaju dječji crteži.

Zadnje poglavlje donosi savjete o postupanju u slučaju potresa i koje preventivne aktivnosti možemo poduzeti da smanjimo štete u kućanstvu. U ovom poglavlju se nalaze QR kodovi na letke s korisnim informacijama, literaturom i filmovima.

Knjiga završava tekstom koji je zapovjednik JVP Grada Zagreba Siniša Jembrih objavio poslije odrađenih 58 sati 12 minuta nakon potresa. Ta kratka ispovijest završava rečenicom koja objašnjava cijelu knjigu: “Lako je biti zagrebački vatrogasac!”

Ova vrijedna knjiga, nastala samo tri godine nakon nemilih događaja, što čini raritet u Svijetu, predstavlja svjedočanstvo o hrabrosti, uvježbanosti i humanosti ljudi čiji je poziv biti uz građane u najtežim trenucima. Uz povijesno/dokumentaristički pristup, kroz cijelu knjigu se provlači i edukativni karakter, gdje se čitatelja upućuje na radnje u slučaju novih nesreće (koji će se u jednom trenutku sigurno dogoditi) te na važnost vatrogasaca za sigurnost cjelokupnog društva. I vatrogasci iz drugih dijelova Hrvatske ali i svijeta mogu puno naučiti o zadacima svoje službe u potresu čitajući ovu knjigu. Knjigom je također izražena zahvala svim vatrogascima uključenima u ove događaja, čemu se pridružuje autor ovog prikaza te svaki suvremenik potresne 2020. godine.

Vedran Runjić

Napomena: tekst je objavljen u stručnom časopisu “Vatrogastvo i upravljanje požarima”, 1-2.2023.

Arhivu VUP-a potražite na: https://vatrogasni-vjesnik.spis.hvz.hr/vatrogastvo-i-upravljanje-pozarima-arhiva

 

Hrvatski vatrogasci su prvi put od osamostaljenja nastupili na Međunarodnom natjecanju vatrogasaca održanom u Berlinu od 11. do 17. srpnja 1993. godine.

Iako je hrvatska vatrogasna organizacija pretrpjela velike udarce početkom Domovinskog rata, nastavljeno je sa svim operativnim aktivnostima, ali i natjecanjima koja su prepoznata kao bitan segment promidžbe vatrogastva. Uz uvježbavanje osnovnih radnji, natjecanja su u tim teškim vremenima vatrogascima značila i bijeg od ratne svakodnevice i povratak u normalu. Važno je bilo održavati natjecateljski duh među odjeljenjima, s konačnim ciljem – nastupom na vatrogasnoj olimpijadi.

Hrvatsko članstvo u CTIF-u
Nastupu hrvatskih vatrogasaca na međunarodnom vatrogasnom natjecanju u Berlinu prethodila su dva značajna događaja. Prvo Državno natjecanje vatrogasaca RH održano je u Varaždinu 12. rujna 1992. godine, čime je nastavljen kontinuitet natjecateljskih aktivnosti. S ciljem upoznavanje međunarodne vatrogasne javnosti o situaciji u ratom pogođenoj Hrvatskoj, izaslanstvo Vatrogasnog saveza Hrvatske sudjelovalo je na sjednici Međunarodne zajednice vatrogasnih i spasilačkih službi (CTIF), održanoj od 23. do 26. rujna 1992. godine u Albeni (Bugarska), gdje je Republika Hrvatska jednoglasno primljena u članstvo ove međunarodne organizacije. Aktivnim uključenjem u rad CTIF-a, otvorena je mogućnost nastupa na međunarodnom natjecanju.

Pod hrvatskom zastavom na međunarodnom natjecanju
Naši vatrogasci su uspješno predstavili Republiku Hrvatsku na 10. međunarodnom natjecanju održanom u Berlinu od 11. do 17. srpnja. Na natjecanju je nastupilo 197 odjeljenja s preko 2000 natjecatelja iz 24 europske države. Republiku Hrvatsku je predstavljalo 10 natjecateljskih odjeljenja.

Voditelj reprezentacije je bio Slavko Marjanović, a predsjednik VSH Teodor Fricki je pratio reprezentaciju kao član Nacionalnog odbora CTIF-a. Trener seniorskih odjeljenja je bio Zvonko Biškup, dok je odjeljenja mladeži trenirao Ivica Batina. Na natjecanju su sudjelovala i 2 suca za mladež, Željka Besedića i Stjepana Dobronića. Velika čast nošenja zastave pred ešalonom pripala je Vladi Brlečiću.

Hrvatska reprezentacija je na svom prvom nastupu na međunarodnom natjecanju osvojila 3 zlatne, 5 srebrnih i 2 brončane medalje.

U kategoriji muški A među 65 odjeljenja, odjeljenje DVD-a Kaštela zauzelo je 19. mjesto (zlato), odjeljenje DVD-a Desno Trebarjevo 54. mjesto (bronca) te odjeljenje IDVD-a Regeneracija Zabok 58. mjesto (bronca). U kategoriji muški B među 58 odjeljenja, odjeljenje DVD-a Donja Kaštela je osvojilo 11. mjesto (zlato), a odjeljenje DVD-a Mladost Kaštel Sućurac 34. mjesto (srebro).

U kategoriji žene, među 15 odjeljenja, odjeljenje IDVD-a MTČ Čakovec je osvojilo 8. mjesto (srebro).

U kategoriji PVJ A natjecalo se 8 odjeljenja, a odjeljenje PVJ Rijeka je osvojilo 4. mjesto (srebro). U Kategoriji PVJ B, među 5 odjeljenja, odjeljenje PVJ Varaždin je osvojilo 4. mjesto (srebro).

Najbolji rezultat su ostvarile članice DVD-a Mladost Kaštel Sućurac, koje su u kategoriji mladeži osvojile 2. mjesto (zlato). Mladi članovi DVD-a Strahoninec su u istoj kategoriji osvojili 8. mjesto (srebro).

Čestitke državnog i vatrogasnog vrha
Predstavnike Vatrogasnog saveza Hrvatske i natjecateljskih odjeljenja primio je 10. kolovoza 1993. tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak. Čestitao je natjecateljima na rezultatima i istaknuo važnost prvog nastupa hrvatskih vatrogasaca pod hrvatskom zastavom. Natjecateljima, ali i cjelokupnom voditeljstvu je u „Suvremenom vatrogastvu“ (broj 4.1993) čestitao i predsjednik VSH Fricki.

Iako su u narednom periodu postignuti bolji rezultati, koji su kulminirali izvrsnim plasmanima na posljednjoj olimpijadi održanoj u Celju, prvi nastup naših vatrogasaca na međunarodnom vatrogasnom natjecanju pod hrvatskom zastavom, ostaje zapisan zlatnim slovima u hrvatsku vatrogasnu povijest.

Preminuo je Antun Novak, dugogodišnji suradnik Hrvatske vatrogasne zajednice. 

Rođen je 9. svibnja 1942. godine u Žiškovcu, Međimurje. Nastavljajući obiteljsku tradiciju 1956. postaje članom vatrogasne mladeži DVD-a Žiškovec.

Po zaposlenju u Međimurskoj trikotaži Čakovec 1964. pristupio je istoimenom DVD-u, a od 1966. godine započeo je s profesionalnom vatrogasnom službom. Svoj bogati profesionalni vatrogasni put završava u Čakovcu, gdje je ustrojem profesionalne vatrogasne postrojbe od 1981. do 1990. godine bio načelnikom Odjela za inspekcijske poslove i profesionalno vatrogastvo. Početkom osamostaljenja Hrvatske ostaje bez posla u sustavu obrane od požara te odlazi u Sloveniju. Živio je u Murskoj Soboti, gdje je i preminuo 4. veljače 2023. .

Završio je školu za vatrogasne časnike u Vatrogasnoj školi u Zagrebu te Srednju vatrogasnu školu i Višu tehničku za sigurnost na radu i zaštitu od požara, a od 1978. godine promoviran je u zvanje inženjera zaštite od požara. Od 1989. godine je u zvanju višeg vatrogasnog časnika I. klase. Bio je član DVD-a Černelavci. Nositelj je državnog i više vatrogasnih domaćih i stranih odličja, a primio je i niz raznih društvenih priznanja.

Autor je monografija: 70 godina DVD MTČ 1928. – 1998.; Spomenica vatrogastva u Gornjem Kraljevcu 1933. – 2003; Vatrogastvo u Selnici 1882-2002.; Osam desetljeća Vatrogasne zajednice u Međimurju 1925. – 2005.; 80 let Prostovoljnoga gasilskoga društva Černelavci 1925-2005.; Vatrogastvo u Selnici 1882. – 2006.; 120 let Prostovoljnega gasilskega društva Strukovci 1890. – 2010.; 80 let Prostovoljnega gasilskega Društva Prosečka Vas 1930 – 2010.; 120 let gasilske službe in 90 let Prostovoljnega gasilskega društva v Černelavcih.

Autor je i dva stručna rada na međunarodnim simpozijima Povijesnog društva Međimurske županije u Čakovcu: “Međimurje u 2. svjetskom ratu” 2007. godine s temom “Vatrogastvo Međimurja za mađarske okupacije 1941. – 1945.” te “Pomurje u 1. svjetskom ratu” 2011. godine s temom “Vatrogastvo Međimurja i Prekmurja za Austro – Ugarske”. Napisao je niz članaka na temu vatrogastva, protupožarne zaštite i vatrogasne povijesti za “Suvremeno vatrogastvo” i “Vatrogasni vjesnik”.

Koautor je djela Vatrogastvo Međimurja 1875. -1985.; Žiškovec iz zapisa i sjećanja (u kojem je kronika o 55 – godišnjem radu DVD-a Žiškovec); Vodič kroz hrvatsko vatrogastvo; Beznovci ob 100 letnici gasilske službe in 80 let PGD.

Za hrvatsku vatrogasnu povijest iznimno je značajan njegov rad na monografijama Hrvatske vatrogasne zajednice (izdanja za 130., 135., 140. i 145 obljetnicu). Posljednju suradnju s HVZ-om ostvario je kao priređivač zbirke “Sabarana djela hrvatskih vatrogasnih pjesama, recitacija, crtica i iskri”, koja je tiskana krajem 2022. godine..

Ovim putem izražavamo sućut obitelji i suradnicima našeg dragog pokojnika Antuna Novaka.

Počivao u miru.