Preminuo je Đuro Deželić, kemičar, medicinski informatičar i diplomat, praunuk Gjure Stjepana Deželića. Zajedno s Đurom Gajdekom autor je knjige o ocu hrvatskog vatrogastva.

Rođen je 8. veljače 1935. u Zagrebu. Diplomirao je kemiju 1958. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a stekao naslov doktora znanosti iz toga područja 1960. na istom fakultetu. Postdoktorsko usavršavanje u području fizikalne kemije proveo je 1965./66. u SAD na Indiana University u Bloomingtonu, Indiana. Kasnije se usavršavao u području opće informatike i medicinske informatike u Italiji, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Belgiji i Japanu.

Započeo  je 1958. znanstvenu i akademsku karijeru kao asistent u Zavodu za fizičku kemiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nakon odsluženog vojnog roka, od 1962. je asistent u Odjelu za primijenjenu biokemiju Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a 1963. habilitirao se u zvanje naslovnog docenta na istom fakultetu. Godine 1964. izabran je za docenta, 1970. za izvanrednog profesora, a 1975. za redovitog profesora medicinske informatike na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Godine 2000. Sveučilište u Zagrebu izabralo ga je u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Predavao je medicinsku informatiku i na medicinskim fakultetima u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji. Bio je od 1993. do 1996. veleposlanik Republike Hrvatske u Danskoj, Norveškoj i Islandu (sa sjedištem u Kopenhagenu), istodobno akreditiran kod Europskog ureda Svjetske zdravstvene organizacije u Kopenhagenu, te od 1996. do 2000. veleposlanik RH u Slovačkoj. Od 2001. je u mirovini.

Tijekom svoje znanstvene djelatnosti bio je vanjski znanstveni suradnik i savjetnik na Institutu “Ruđer Bošković” u Zagrebu, te u Sveučilišnom računskom centru u Zagrebu, kojemu je 1972. bio jedan od osnivača. Godine 1973. osniva Laboratorij za elektroničko računanje Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, koji od 1975. prerasta u Odjel za informatiku u istoj ustanovi. Začetnik je i voditelj Postdiplomskog studija makromolekularnih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu (1971.), te osnivač i voditelj postdiplomskog studija Zdravstveni informacijski sistemi na Medicinskom fakultetu u Zagrebu (1984.). Začetnik je medicinske informatike u nas.

Objavio je više od 150 znanstvenih i stručnih radova te nekoliko udžbenika i monografija. Bio je pozvani predavač na više međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova u području makromolekularnih znanosti i medicinske informatike. Autor je prvog udžbenika medicinske informatike u nas, koji je objavljivan u više izdanja od 1976.

Dobitnik je hrvatske državne nagrade za znanost “Ruđer Bošković” (1975.). Redoviti je član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske.

Osnivač je Hrvatskog društva za medicinsku informatiku (1989.), njegov prvi predsjednik, te predstavnik u Europskoj federaciji za medicinsku informatiku i Internacionalnoj asocijaciji za medicinsku informatiku. Bio je član Hrvatskog diplomatskog kluba od njegova osnivanja 2001., predsjednik njegovog Nadzornog odbora, a bio je urednik časopisa „Glasnik Hrvatskog diplomatskog kluba“ od 2004. do 2010.

Bio je redoviti  član Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja” u Zagrebu od obnavljanja njena kulturnog rada 1990., bio je član njenog Meštarskog zbora i Meštar prirodoslovlja od 1990. do 1992., a od 1992. do 1993. bio je Veliki meštar Družbe.

Zajedno s Đurom Gajdekom napisao je knjigu o ocu hrvatskog vatrogastva Gjuri Stjepanu Deželiću, koja je u nakladi Hrvatske vatrogasne zajednice objavljena 2015. godine.

Nositelj je hrvatskog odlikovanja Reda hrvatskog trolista, Spomenice domovinske zahvalnosti i slovačkog odlikovanja Reda Bijeloga dvostrukog križa II. stupnja sa zvijezdom. Dobitnik je spomen-medalje Štefana Moysesa koju mu je 1998. dodijelila Matica slovačka za doprinos slovačko-hrvatskim odnosima.

Posljednji ispraćaj Đure Deželića bit će u četvrtak 3. listopada 2024. godine u 12:40 sati na krematoriju na Mirogoju.

Počivao u miru.

 

Preminuo je Mirko Svetec, počasni predsjednik Prvog hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu i dugogodišnji član Odbora za istraživanje hrvatske vatrogasne povijesti.

Članom DVD-a Varaždin je postao 1989. godine. Dužnost tajnika Društva obnaša od 1993. do 2005. godine. U 2005. godine preuzima dužnost predsjednika Društva te istu obavlja do 2023. godine kada je proglašen doživotnim počasnim predsjednikom Društva.

Na samom početku njegova mandata, u Varaždinu je održano 13. međunarodno natjecanja vatrogasaca i 15. međunarodno natjecanje vatrogasne mladeži. Svetec tijekom svog mandata aktivno radi na pomlađivanju članstva i uključenju što većeg broja djece i mladih u vatrogasne redove. Također, radi na osuvremenjivanju opreme za operativne vatrogasce, kao i na projektima obnove vatrogasnog doma. Aktivo je sudjelovao u radu Vatrogasne zajednice Grada Varaždina i Vatrogasne zajednice Varaždinske županije.

Posebnu ulogu imao je u radu Muzeja hrvatskog vatrogastva, smještenom u objektu varaždinskih dobrovoljnih vatrogasaca. Upravljanje nad Muzejom 2010. godine preuzima Hrvatska vatrogasna zajednica, a obnovljeni postav je otvoren povodom obilježavanja 150. obljetnice varaždinskog i hrvatskog dobrovoljnog vatrogastva. Od otvaranja novog postava, do 2023. godine, Svetec nesebično pomaže rad Muzeja, od tehničkih zadataka prilikom postavljanja izložbi, do organiziranja i vođenja brojnih posjetitelja po postavu Muzeja.

Od 2013. do 2017. predsjednik je Odbora za istraživanje hrvatske vatrogasne povijesti Hrvatske vatrogasne zajednice, a od 2017. do 2021. obnaša dužnost zamjenika predsjednika. Član Odbora je i u mandatu od 2021. Kroz djelovanje u odboru, pokazao je izuzetan interes za očuvanje hrvatske vatrogasne povijesti, kako kroz rad Muzeja, tako i kroz prikupljanje materijala o razvoju hrvatskog vatrogastva na lokalnoj razini.

Za svoj rad u vatrogastvu dobio je niz vatrogasnih i civilnih odlikovanja među kojima se ističu Povelja i plaketa s likom Gjure Stjepana Deželića, Vatrogasno odlikovanje za posebne zasluge te Red hrvatskog pletera.

Ispraćaj dragog pokojnika biti će 24. rujna 2024. godine u 14:00 sati na groblju u Varaždinu.

Dragi Mirko, hvala ti na svemu što si učinio za hrvatsko vatrogastvo i očuvanje hrvatske vatrogasne povijesti.

Muzej hrvatskog vatrogastva (Ulica baruna Trenka 44, Varaždin) pripremio je u školskoj godini 2024./2025. za posjetitelje niz zanimljivih događanja.
Uz stalni postav, do kraja 2024. godine moguće je pogledati izložbu o 160 godina rada Prvog hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu.
Kako i u 2025. godini obilježavamo velike obljetnica za hrvatsko vatrogastvo, Noć muzeja 2025. započinjemo u svečanom tonu, otvaranjem izložbe posvećene dvadesetoj obljetnici Vatrogasne olimpijade održane 2005. godine u Varaždinu. Izložbu je moguće pogledati do sredine travnja.
U svibnju, Mjesecu zaštite od požara, otvaramo izložbu posvećenu djelovanju Kampa vatrogasne mladeži koji slavi 30 obljetnicu rada.
Razgledavanje stalnog postava Muzeja hrvatskog vatrogastva je moguće svaki radni dan od 8:00 do 13:00 sati. Za razgledavanje Muzeja u drugom terminu potrebna je prethodna najava. Ulaz u Muzej je besplatan.
Još jednom Vas pozivamo da posjetite Muzej hrvatskog vatrogastva te na taj način upoznate Vaše polaznike s bogatom vatrogasnom povijesti

Kontakt: muzej@hvz.hr, 091/112-0013

Vlada RH je na 20. sjednici je prihvatila prijedlog Odluke da se 30. kolovoza proglasi Danom sjećanja na poginule hrvatske vatrogasce te ga uputila na donošenje Hrvatskom saboru.
Prihvaćen je prijedlog da se 30. kolovoz proglasi Danom sjećanja na poginule hrvatske vatrogasce, a koji su život izgubili na vatrogasnim intervencijama u Republici Hrvatskoj i drugim državama u kojima su u gašenju požara, spašavanju ili drugom vidu organizirane pomoći sudjelovale sastavnice vatrogasnih snaga iz Republike Hrvatske. Nositelj obilježavanja Dana sjećanja na poginule hrvatske vatrogasce je Hrvatska vatrogasna zajednica.

“Hvala svim vatrogascima na požrtvovnosti proteklih godina, ali i u ovoj zahtjevnoj protupožarnoj sezoni. Sa zadovoljstvom smo u poziciji da Vlada prihvati ovaj prijedlog odluke i uputi ga Hrvatskom saboru”, rekao je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković.

Kako stoji u obrazloženju Odluke Vlade, moderno hrvatsko vatrogastvo temelji se na tradiciji dugoj 160 godina u službi sigurnosti građana i imovine tijekom kojih su dobrovoljni i profesionalni vatrogasci iskazali hrabrost i spremnost podnošenja i žrtve vlastitog života kako bi spasili ljude i imovinu od požara, poplava, potresa, pandemija i drugih ugroza. Nažalost, izvršavajući svoju humanu dužnost brojni vatrogasci su izgubili vlastite živote ili su doživjeli ozljede koje svjedoče o težini vatrogasnog zvanja.

Uzimajući u obzir pozitivnu svijest građana Republike Hrvatske o osposobljenosti i požrtvovnosti hrvatskih vatrogasaca utemeljenoj i na ljudskim žrtavama, te važnost i uključenost vatrogasnog sustava u sve sfere života, kao i činjenicu da se već ustaljeno i neprekidno od 2008. godine, 30. kolovoza obilježava sjećanjem na Kornatsku tragediju kao i druge pojedinačne obljetnice poginulih i preminulih vatrogasaca na vatrogasnim intervencijama, Vlada Republike Hrvatske prihvatila je prijedlog Odluke da se 30. kolovoz proglasi „Danom sjećanja na poginule hrvatske vatrogasce“.

– Zahvaljujem Vladi Republike Hrvatske koja na ovaj način pokazuje da je prepoznala zahtjevnost vatrogasnog posla i žrtvu koji je svaki vatrogasaca spreman podnijeti kako bi pomogao bližnjem. Na Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici i svim vatrogascima ostaje dužnost čuvanja sjećanja na našu poginulu vatrogasnu braću i sestre. Ova sjednica i ovaj dan će ući u povijest hrvatskog vatrogastva” – rekao je glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković.

Stradavanja vatrogasaca od 2. svjetskog rata
Najstarije sačuvane podatke o stradavanjima vatrogasaca tijekom obavljanja dužnosti postoje od razdoblja Drugog svjetskog rata. Vatrogasci nisu stradavali samo na intervencijama gašenja požara već i prilikom poplava kao i u prometnim nesrećama prilikom spašavanja unesrećenih, ali i u nesretnim slučajevima na vatrogasnim vježbama. U razdoblju od početka Drugog svjetskog rata do 1991. godine zabilježeno je stradavanje 11 vatrogasaca, no pretpostavlja se da je stvarni broj još i veći jer ne postoje pisane bilješke o svim stradavanjima.

U Domovinskom ratu su hrvatski vatrogasci predstavljali treći stup obrane Republike Hrvatske, uz pripadnike Hrvatske vojske i policije. Pod neprijateljskim napadima vatrogasci su gasili požare i spašavali imovinu od Vukovara, Siska, Petrinje, Pakraca, Zagreba, Slunja, Otočca, Zadra, Šibenika pa sve do Dubrovnika, ali i u brojnim drugim mjestima zahvaćenim ratnim zbivanjima. Na intervencijama tijekom Domovinskog rata ukupno je poginulo 20 vatrogasaca.

Kao najteže događaje za hrvatsko vatrogastvo u Domovinskom ratu pamtimo stradanja grupa vatrogasaca na koje su agresorske snage ciljano djelovale prilikom obavljanja dužnosti kod Dubrovnika 1991. godine u kojem su živote izgubili Niko Mihočević, Andro Savinović i Teo Paskojević iz Profesionalne vatrogasne jedinice Dubrovnik, te kod Šibenika 1993. godine u kojem su živote izgubili Goran Kuvač, Nikola Klarić, Joso Paić i Milenko Polimac iz Vatrogasne postrojbe PU Šibenske. Tijekom agresije na Vukovar 1991. godine prilikom obavljanja dužnosti ubijeno je ili odvedeno u zarobljeništvo i ubijeno sedmoro pripadnika Profesionalne vatrogasne jedinice Borovo i Vatrogasnog saveza općine Vukovar, a to su Stevo Zvijerac, Đuro Ragač, Siniša Malecki, Stjepan Terzić, Željko Tucić, Ivica Kuprešak i Stjepan Kaposta. Za vrijeme agresije na Osijek 1991. godine na dužnosti su poginuli pripadnici Vatrogasnog saveza općine Osijek, Pavle Osvald i Ivica Varga. Prilikom izvlačenja civila 1991. godine u neprijateljskoj zasjedi je ubijen pripadnik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Pakrac, Aco Batroluci, a tijekom napada na Petrinju 1991. godine pripadnik Profesionalne vatrogasne jedinice Petrinja, Damir Horvatić. U Slavonskom Brodu je 1992. godine tijekom izvršavanja zadaće poginuo pripadnik Vatrogasne postrojbe PU Brodsko – posavske Andrija Divić.

U Domovinskom ratu je stradala i vatrogaskinja Marija Šarić, koja je poginula prilikom napada na vatrogasni dom u Županji u lipnju 1992. godine.
U postrojbama Hrvatske vojske ili kao službenici Ministarstva unutarnjih poslova te kao civili poginulo je 279 pripadnika vatrogasnih organizacija dok su pripadnici Vatrogasnog saveza općine Osijek Ivan Ivanuš i Mirko Šimunović preminuli nakon rata od posljedica stradavanja na intervencijama u Domovinskom ratu.

Stradanja vatrogasaca nastavila su se i na vatrogasnim intervencijama nakon Domovinskog rata, te su tako prilikom intervencija preminuli Stjepan Ferenđa iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Novi Marof 1995. godine, Živko Lebec iz Vatrogasne postrojbe Garešnica 2000. godine, Anton Bulić Nino pripadnik Javne vatrogasne postrojbe Pula 2002. godine, Delzi Ladavac pripadnik Javne vatrogasne postrojbe Pazin 2003. godine, Edo Surina iz Javne vatrogasne postrojbe Grada Rijeke te Ivan Bet pripadnik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Česma 2005. godine.

Kornatska tragedija
Uz prethodno navedena stradavanja posebno se ističe Kornatska tragedija koja se dogodila 30. kolovoza 2007. godine kada je prilikom gašenja požara na otoku Velikom Kornatu smrtno stradalo 12 vatrogasaca. Živote su odmah izgubili njih šestorica, Dino Klarić, Ivica Crvelin i Ivan Marinović iz Javne vatrogasne postrojbe Šibenik, Marko Stančić  iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Tisno te Hrvoje Strikoman i Gabrijel Skočić iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Vodice dok su zbog teških ozljeda u narednim danima preminula još šestorica vatrogasaca, Marinko Knežević iz Javne vatrogasne postrojbe Šibenik, Ante Crvelin, Tomislav Crvelin i Josip Lučić iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Tisno te Karlo Ševerdija i Ante Juričev Mikulin iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Vodice. Teško je ozlijeđen Frane Lučić. Potrebno je napomenuti da je dan prije Kornatske tragedije na Hvaru preminuo Marinko Jurić, pripadnik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Stari Grad.

Kornatska tragedija je najveća mirnodopska nesreća koja je pogodila hrvatsko vatrogastvo, ali i Republiku Hrvatsku.

Nakon Kornatske tragedije, uz velike napretke vatrogasnog sustava, ali i uz sve veće izazove koji stoje pred vatrogasnim sustavom, nažalost, nastavila su se stradavanja. Tako su na intervencijama smrtno stradali Branimir Alfonzi iz Javne vatrogasne postrojbe Opatija 2012. godine, Stjepan Malus pripadnik Javne vatrogasne postrojbe Petrinja 2018. godine, Ivan Galeković pripadnik Javne vatrogasne postrojbe Grada Velika Gorica 2019. godine, pripadnik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Kustošija Davor Kovačić 2020. godine, Goran Komlenac iz Javne vatrogasne postrojbe Dubrovački vatrogasci 2022 godine, a posljednji u nizu smrtno stradalih je Zvonko Drmić iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Tovarnik koji je preminuo za vrijeme sanacije posljedica olujnog nevremena 2023. godine.

Muzej hrvatskog vatrogastva (Ulica baruna Trenka 44, Varaždin) i ove godine otvara vrata posjetiteljima festivala ŠPANCIRFEST, koji će se održati od 23. kolovoza do 1. rujna.
Posjetitelji će moći pogledati stalni postav Muzeja hrvatskog vatrogastva u kojem se nalaze predmeti iz bogate hrvatske vatrogasne povijesti, od vatrogasne opreme do fotografija i dokumenata. Uz stalni postav postavljena je i izložba posvećena 160. obljetnici djelovanja Prvog hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu. Priču o prvim hrvatskim dobrovoljnim vatrogascima donosimo kroz informativne plakate, fotografije, memorabiliju i vatrogasnu opremu.

Za vrijeme trajanja ŠPANCIRFESTA Muzej će biti otvoren svaki dan od 12,00 do 20,00 sati. Za dodatne informacije i rezervacija posjeta u drugom terminu kontaktirajte nas na: 091/112-0013 ili muzej@hvz.hr

Poštovani posjetitelji, došpancirajte do Muzeja hrvatskog vatrogastva i uživajte u hrvatskoj vatrogasnoj povijesti.

Hrvatska vatrogasna zajednica je pripremila reportažu s ciljem edukacije građanstva o angažmanu vatrogasaca na šumskim požarima.

Vatrogasci svakodnevno djeluju pri gašenju požara, ali i u raznim intervencijama spašavanja ljudi kod nesreća i prirodnih katastrofa. Ipak, vatrogasce kako samo ime kaže najviše i dalje povezujemo s gašenjem požara, bilo na objektima ili na otvorenom prostoru. Interes javnosti za vatrogastvo posebno dolazi do izražaja kod velikih šumskih požara koji se u ljetnim mjesecima javljaju na priobalju. Svi znamo da tada vatrogasci gase požare u teškim uvjetima, u suradnji sa zračnim snagama. U ovom tekstu ćemo približiti građanima sam proces gašenja šumskog požara.
Šumski požari spadaju u požare otvorenog prostora. Sve njih definira stalna prisutnost kisika iz zraka, koji uz gorivu tvar i izvor paljenja čini osnovu za gorenje, to jest trokut gorenja. Ovi požari su najčešći ljeti zbog visokih temperatura, no zavisno o vremenskim uvjetima, bilježimo ih u svim godišnjim dobima. Ponekad sušna kasna zima i proljeće vatrogascima izazivaju više problema nego ljetna sezona, zbog poljoprivrednih radova i nekontroliranog spaljivanja biljnog otpada.
Kod požara na priobalju veliki problema predstavlja i vrsta raslinja, mediteranske biljke koje proizvode prirodnu smolu, kao i gustoća vegetacije. No, ne gori samo raslinje. Tu je i razni otpad, a nerijetko se požar može proširiti na objekte i automobile.
Ako takvo raslinje iskombinirate s teškim terenom, a sve stavite u blizinu obiteljskih kuća i turističkih objekata, situacija na požarima se dodatno komplicira.
– Nakon povoljne prošlogodišnje sezone, u ovoj protupožarnoj sezoni bilježimo puno više požara i opožarene površine. Povoljni vremenski uvjeti, velika količina kiše u proljeće koja je dovela do bujanja biljnog pokrova, pa potom jaka vrućina koja je isušila biljke, stvorili su veliku količinu suhog raslinja, tj. zapaljive tvari. Požari nošeni vjetrom kod tolike suhe trave i drugog raslinja brzo se šire. Uz takvo brzo širenje požara, imali smo specifičnu situaciju kada su 30. i 31. srpnja 2024. godine u kratkom vremenskom razdoblju izbili požari kod Kaštel Sućurca, Smokovića, Skradina, Tučepa, Vrane i Vrsina. Svi ovi požari su iziskivali velike vatrogasne snage za gašenje – rekao je glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković i istaknuo da su zalaganjem vatrogasaca i zračnih snaga, uz pomoć svih službi i lokalne zajednice požari stavljeni pod kontrolu i ugašeni.

Obuka vatrogasaca za šumske požare
Osnovna znanja o gašenju šumskih požara dobrovoljni vatrogasci i vatrogaskinje stječu na osnovnom vatrogasnom osposobljavanju za vatrogasca, dok ih profesionalni vatrogasci i vatrogaskinje stječu pohađanjem vatrogasne škole. Znanja su vezana uz stručne predmete – osnove gorenja i gašenja, vatrogasne sprave i opremu i vatrogasna taktiku. Vatrogasci se također osposobljavaju za prijevoz i rad helikopterom na vatrogasnim intervencijama kao i za navođenje zrakoplova.
– Teorijski dio osposobljavanja za prijevoz i rad helikopterom pokriva problematiku požara otvorenog prostora i njihova gašenja kao i zračnih snaga koje djeluju na ovim požarima. U praktičnom dijelu radimo s opremom za gašenje požara otvorenog prostora, posebno s leđnim i plutajućim pumpama te uvježbavamo ulazak i izlazak iz helikoptera, kao rad s teretom koji prevozi helikopter – rekao nam je pomoćnik glavnog vatrogasnog zapovjednika za priobalje i dugogodišnji instruktor Joško Grančić te istaknuo da je u ovoj godini navedeno osposobljavanje prošlo 390 vatrogasaca.
Znanje se obnavlja uvježbavanjem, bilo na vježbama unutar postrojbi ili na vježbama organiziranima od lokalne do državne razine. Od velikog značaja su vježbe koje se organiziraju prije protupožarne sezone, kao što je međuresorna vježba SIGURNOST, koja obavezno ima segment gašenja velikog požara otvorenog prostora.
Čak i pregledi opreme tijekom smjene vatrogascima služe za obnovu znanja, a raspored opreme u vozilima se uči napamet, što uvelike olakšava snalaženje na požarima.

Vatrogasci na priobalju
Kako su šumski požari najčešći na priobalju, donosimo brojčani prikaz stanja vatrogastva na ovom području prije početka sezone 2024. U 7 priobalnih županija djeluje 37 javnih vatrogasnih postrojbi s 1.585 profesionalnih vatrogasaca, 279 dobrovoljna vatrogasna društva s 4.254 dobrovoljna vatrogasca. U ovoj sezoni odobreno je zapošljavanje do 1131 sezonskih vatrogasca te 27 dodatnih profesionalnih domicilnih vatrogasaca. Organizirane su stalne dislokacije vatrogasaca i opreme s kontinenta na priobalje na ukupno 20 lokacija. Pripremljene su i izvanredne dislokacije iz kontinenta, koje su u pokrenute zbog požara na području Skradina, Tučepa i Vrsina.
Direktno u sastavu Hrvatske vatrogasne zajednice djeluje Intervencijska vatrogasna postrojba s odjeljenjima u Zadru, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku. Ove postrojbe su uz opremljenost i osposobljenost za gašenje šumskih požara, u kratkom roku spremne djelovati na području cijele Hrvatske i u slučaju potresa, poplava i drugih nesreća.
U ovoj protupožarnoj sezoni, iz zraka vatrogascima pomaže do 5 zrakoplova CL-415, 6 zrakoplova Air Tractor (1 AT 802 A, 1 AT 802 F, vodu pune na aerodromima; 3 AT 802 A Fire Boss; 1 AT 802 F Fire Boss, opremljeni plovcima, vodu pune na vodenoj površini), 1 helikopter i zrakoplov za potrebe izviđanja, svi iz sastava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Po potrebi se koristi i bespilotni sustav Orbiter 3 za izviđanje. Hrvatska ratna mornarica protupožarne napore pomaže s 2 broda i 2 gumene brodice. Za djelovanje na požarima je također spremno do 200 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Od dojave do izlaska na intervenciju
Za vatrogasce bilo koja intervencija počinje zaprimanjem informacije o požaru ili nekom drugom izvanrednom događaju. Dojava obično dolazi telefonskim pozivom na broj vatrogasaca 193 ili direktnim pozivom na broj lokalne vatrogasne postrojbe. Također dežurni vatrogasci mogu primijetiti požar preko sustava kamera raspoređenih na priobalju. Dojave šalju i vatrogasne patrole, šumari, ali i posade protupožarnih zrakoplova raspoređenih na izviđanje.
Po zaprimanju dojave o požaru, nadležni vatrogasni oprerativni centar obavještava najbližu profesionalnu vatrogasnu postrojbu ili dobrovoljno vatrogasno društvo. Zavisno o uvjetima na terenu, dobu dana i lokaciji može se omah uputiti nekoliko vatrogasnih postrojbi na teren.
Javne vatrogasne postrojbe i dobrovoljna vatrogasna društva koja imaju stalna dežurstva, na teren odmah izlaze s jednim ili više vozila i potrebnom posadom. Tu do izraza dolazi veća brojnost dobrovoljnih vatrogasnih društava, koji po potrebi nakon dojave okupljaju dodatne vatrogasce i šalju ih na teren. Dodatnim dobrovoljnim vatrogascima treba određeno vrijeme da dođu do svojih vatrogasnih domova i izađu na teren, a pritom ostavljaju svoju obitelj ili posao kako bi pomogli drugima.
Ako lokalne snage ne mogu samostalno ugasiti požar, šalju se dodatne snage s područja županije. Prema potrebi, šalje se zahtjev za angažmanom zračnih snaga. U slučaju velikih požara, glavni vatrogasni zapovjednik podiže snage iz susjednih županija ili izvanredne dislokacije s kontinenta.

Vatrogasna oprema i vozila
Zavisno o opremljenosti vatrogasne postrojbe, po dojavi vatrogasci izlaze na teren s potrebnim vozilima. Obično su to specijalizirana vozila za gašenje šumskih požara. Posadu ovih vozila čine najčešće 3 vatrogasca, a vozila su opremljena vatrogasnim centrifugalnim pumpama, cijevima, naprtnjačama i ostalom opremom, vatrogasnom pumpom i spremnikom vode zavisno o modelu vozila od 2500 do 4000 litara. Mala vozila za gašenje šumskih požara su zapravo manja terenska vozila s oko 500 litara vode i visokotlačnim modulima – visokotlačna pumpa i vitla s cijevima, a obično se koriste za gašenje trave i niskog raslinja.
Na teren po potrebi izlaze i navalna vozila, s posadom koju čini vozač i 5 vatrogasaca. Ova vozila su prvenstveno namjenjena za gašenje požara objekata, a imaju i opremu za spašavanje iz prometnih nesreća.
Vatrogasne autocisterne služe za gašenje požara te prijevoz velike količine vode i nadopunu vozila. Ukoliko postoji potreba, požari se gase i bacačima vode s ovih vozila.
– Za gašenje ovakvih požara potrebna je velika količina vode. Zato su u JVP Grada Splita i u DVD-u Makarska stacionirana 2 šlepera sa cisternama kapaciteta 32.000 litara vode – rekao nam je zapovjednik VZŽ Splitsko-dalmatinske Ivan Kovačević.
Nezaobilazna su kombi vozila za prijevoz vatrogasaca, ali i zapovjedna terenska vozila, koja služe i za prijevoz logistike, opreme i dodatnih vatrogasnih snaga.
U vozilima se nalaze vatrogasne tlačne cijevi, smotane u kolutove, dužine od 15 metara (15 ili 20 metara u slučaju D cijevi). Na požarima se obično koriste C cijevi (promjer 52 mm) i češće D cijevi (promjer 25 mm). C cijevi daju dulji domet mlaza i veću količinu vode, čime se i brže troši zaliha vode u spremniku vozila. Prednost D cijevi je manja masa, ali imaju i manji domet mlaza. Cijevi se međusobno spajaju spojnicama i prijelaznicama (veći na manji promjer). Također vozila su opremljena drugim armaturama – mlaznice, razdjelnice, sabirnice i ostalom opremom (hidrantski nastavci, ključevi za cijevi…).
Kako šumski požari često izbijaju na teškim terenima, a vozila ne mogu uvijek doći do samog ruba požara, vodu je u cijevima potrebno transportirati na velike udaljenosti. No, tlak u cijevima pada svakih 100 metara dužine i svako 10 metara visinske razlike, stoga su šumska vozila opremljena i tzv. leđnim pumpama (pumpa manjih dimenzija koja je postavljena na posebni nosač za prenošenje na leđima vatrogasca), koje se postavljaju na određena mjesta u cijevnoj pruzi, kako bi voda stigla na velike udaljenosti.
Nezaobilazna oprema za svakog vatrogasca je naprtnjača – posebna vrsta vatrogasnog aparata koji se sastoji od spremnika za vodu do 25 litara i ručno pokretane jednostavne klipne pumpe, idealno sredstvo za gašenje požara trave i niskog raslinja.
Od ručnog alata vatrogasci korite sjekire, kosire i mačete za uklanjanje raslinja te krampove i lopate kod sanacije rubova. Nezaobilazan alat su i motorne pile, koje se koriste za izradu prosjeka ili kod sanacije požarišta, kada je potrebno ukloniti grane ili stabla.
Vatrogasci su opremljeni čizmama, odijelima za šumske požare (dvodijelna ili kombinezoni), kacigama (koje na sebi mogu imati svjetiljke), potkapama i rukavicama. Najlakši, ali ne i potpuno siguran način zaštite dišnih organa su marame namočene u vodu, koje donekle olakšavaju disanje u zadimljenoj atmosferi.
Uz svu navedenu opremu, vatrogasci u vozilima nose ruksake ili torbe sa rezervnom odjećom, donjim rubljem, higijenskim potrepštinama, vodom i hranom (obično konzerve).

Kako izgleda gašenje požara?
Cilj vatrogasaca je što prije zaustaviti širenje požara, pogotovo prema naseljima. Ako se vatra širi prema objektima, vatrogasci nastoje spasiti objekte i ljude u njima. U Hrvatskoj vatrogasci požare raslinja primarno gase vodom s vozila ili nekog drugog izvora. Dolaskom na mjesto intervencije, vatrogasci spajaju cijevi na pumpu koja se nalazi na vozilu i počinju s gašenjem. Kako su količine vode na vozilu ograničene, odmah se traže hidranti na koje se spaja vatrogasno vozilo za nadpunu vodom, ili se traže dodatne autocisterne. Na jedno vozilo se može spojiti nekoliko cijevnih pruga, a po potrebi se u jednu prugu mogu spojiti deseci C ili D cijevi.
U gašenju se mogu koristiti prirodne i umjetne prepreke poput suhozida ili ceste. Na cestama se može organizirati obrana određenog područja, gdje se vozila postave na određenoj udaljenosti jedna od drugog i postave se cijevne pruge kako bi vatrogasci zaustavili širenje na pogodnom mjestu.
Također, po potrebi motornim pilama ili ručnim alatom vatrogasci uklanjaju raslinje kako bi uklonili gorivu tvar i olakšali gašenje. Manji požari trave se mogu gasiti i metlanicama – kombinacija duge drvene drške i uskih traka lima postavljenih u lepezu, kojima se udara po požaru kako bi se vatra zagušila. Isti efekt se postiže i otkinutom lisnatom granom.
Ako vatrogasci ne mogu vozilima doći do požara, tada prelazi udaljenost pješke i gase požar opemljeni naprtnjačama. Vatrogasci nadopunjuju vodu u naprtnjače iz cijevne pruge, ili iz “kruški” – spremnika vode koje na udaljena područja doprema helikopter, ali po potrebi iz bazena i bunara.

Odmor i spavanje
Sve ove aktivnosti iscrpljuju vatrogasce pa im je potreban odmor, bilo smanjivanje tempa tijekom izravnog gašenja požara, ili duža stanka kad se smiri situacija. Odmor se koristi kako bi se tijelo ohladilo te za uzimanje u prvom redu vode, a po potrebi i hrane. Vatrogasci u vozilima nose pitku vodu te konzerviranu hranu.
Ako se radi i požarima dužeg trajanja, mora se osigurati hrana i piće za vatrogasce, a raspodjelu organiziraju vatrogasci uz pomoć lokalne zajednica ili Crvenog križa. Obično se radi o sendvičima, konzervama, vodi i drugim osvježavajućim pićima.
No, posebna nagrada za ljude na terenu je topli obrok, koji daje potrebnu energiju., a takvi obroci se pripremaju ukoliko se radi o dugotrajnim dežurstvima na požarima. Logistika se doprema snagama na terenu obično kombi vozilima vatrogasaca. Vatrogascima je posebno drago kada im građani u znak zahvale donesu osvježenje ili ujutro skuhaju kavu.
Nakon iscrpljujučeg gašenja, svakom vatrogascu je potreban san. Ako ostaju na čuvanju požarišta, vatrogasci spavaju u vozilima ili uz vozila na vrećama za spavanje. Kod dužih akcija gašenja požara s velikim brojem sudionika gašenja, lokalna zajednica organizira smještaj za vatrogasce, najčešće u školskim sportskim dvoranama.

Opasnosti za vatrogasce
Visoke temperature, težak teren, vatra, opasnosti od strujnog udara, eksplozije odbačenih posuda pod tlakom, odbačena minsko eksplozivna sredstva – sve su to opasnosti koje vrebaju na požarima otvorenog prostora. Najčešće ozljede su nagnječenja, uganuća, opekline, ozljede očiju (zbog iritacije dimom i prašinom ili mehaničke ozljede). Uvijek je prisutna i opasnost od dehidracije i toplinskog udara. Nemojmo zaboraviti zmije, insekte, ali i preplašene životinje koje mogu ozlijediti vatrogasce.

Oštećenje opreme i vozila
Naravno, dolazi i do oštećenja opreme, najčešće vatrogasnih cijevi. Za vrijeme aktivnog gašenja, vatrogasci mogu povući cijev preko žara. Također, ako je u pitanju jaki vjetar koji mijenja naglo smijer vatre, moguće je da i cijela cijevna pruga izgori. Žar koji pada nošen vjetrom može oštetiti zaštitnu opremu na vatrogascu, čak i ručne radio stanice.
Vozači vatrogasnih vozila moraju s teškim vozilima velikih gabarita ulaziti na uske putove, često u uvjetima smanjene vidljivosti zbog dima ili po noći, pa može doći i do prevrtanja vozila. Oštećenja retrovizora, blatobrana, branika na vozilima spadaju pod redovne događaje. U ekstremnim situacijama, vatra može zahvatiti i vatrogasno vozilo.

Nije gotovo dok nije gotovo
Proces od lokalizacije do potpunog gašenja požara može trajati danima. Lokalizacija podrazumjeva zaustavljanje širenja požara. Nakon zaustavljanja širenja požara, snage se postupno smanjuju, a na terenu ostaju lokalni vatrogasci. Zadatak je natapanje rubova, ali i ulazak duboko unutar požarišta kako bi se ugasila sva žarišta. Čak i nakon nekoliko dana neugašeni žar može aktivirati požarište.
I nakon proglašenja požara ugašenim, za vatrogasce posao nije gotov. Opremu treba pokupiti, oprati, zamijeniti uništene cijevi i pripremiti vozila za nove intervencije.

Ovo je samo mali prikaz onoga što naši vatrogasci rade na šumskim požarima. Osnovne radnje na požarima su iste, ali ipak intervencije se razlikuju jedna od druge zbog niza elemenata. No kako to izgleda iz prve ruke, najbolje je da saznate sami. Uključite se u rad svog dobrovoljnog vatrogasnog društva, osposobite se za vatrogasca i pomognite u borbi protiv požara i svih drugih nesreća.

Autor teksta: Vedran Runjić
FOTO: DVD Šibenik, požar Šibenik – Rokići

U parku Osnovne škole Antuna Masle Orašac u srijedu 14. kolovoza 2024. godine otkrivena je bista u spomen na stradalog vatrogasca Gorana Komlenca.
Otkrivanju biste je nazočila obitelj Gorana Komlenca, glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković, zapovjednik VZŽ Dubrovačko-neretvanske Stjepan Simović, zapovjednik JVP Dubrovački vatrogasci Zdravko Kovačić, gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković sa suradnicima, ravnateljica OŠ Antuna Masle Orašac Roberta Soko, brojni vatrogasci i građani Orašca.

Bista je izrađena u kamenu, a prikazuje Gorana Komlenca u vatrogasnoj intervencijskoj odori. Uz bistu postavljena je ploča s informacijama njegovom o životu i radu. Autor biste je akademski slikar Lovre Jakšić. Bista je otkrivana na dan kada je Goran trebao proslaviti 44. rođendan.

Goran Komlenac je rođen 14. kolovoza 1980. u Pakracu. Nakon preseljenja u majčino rodno mjesto, nastavlja školovanje u OŠ Antuna Masle u Orašcu te se još kao dječak uključuje i u rad Dobrovoljnog vatrogasnog društva Orašac. Bio je profesionalni vatrogasac Javne vatrogasne postrojbe Dubrovački vatrogasci od 2001. godine. Uz sudjelovanje u gašenju požara i spašavanju osoba, istaknuo se kao sudionik vatrogasnih i sportskih natjecanja. Njegove kolege kažu da je bio jedan od najspremnijih, najsposobnijih i najiskusnijih vatrogasaca, a imao je samo 42 godine.

Stradao je na području Orašca – Gromače kod Zatona Dubrovačkog prilikom gašenja požara otvorenog prostora 31. srpnja 2022. godine. Požar je izbio u popodnevnim satima i gasilo ga je više od stotinu vatrogasaca s područja Dubrovačko-neretvanske županije. Goran je toga dana bio slobodan, ali je začuvši vatrogasne sirene, napustio sigurnost svoga doma i požrtvovno krenuo u spašavanje svoga kraja od vatrene stihije.

Zapovjednik VZŽ Dubrovačko-neretvanske Stjepan Simović je rekao da je poznavati Gorana bila iznimna čast te da je bio stalno uz svoje vatrogasce i mještane, kako u slučaju požara, tako i kod drugih nedaća.

– Bitno je da se ne zaboravi naš Goran te da se ovakvi događaji ne ponove. Ovim spomenikom sačuvat ćemo sjećanje na Gorana za sve generacije koje dolaze kao posjetnik na humanost, ali i opasnost koji nosi posao vatrogasca – rekao je Gglavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković.

Ovo je drugo obilježje kojim se čuva spomen na Gorana Komlenca. Povodom prve obljetnice stradavanja 31. srpnja 2023. javnosti je predstavljen spomenik podignut na mjestu stradavanja. Autorica spomenika Lea Đurović Ruso rekla je da krug predstavlja simbol života i prikazuje etape Goranovog ljudskog života. Kamen mijenja teksturu od grube na početku do sjajne poliranosti, simbolizirajući put u vječnost. Kamen je na jednom mjestu raspuknut i označava Goranovo stradanje, a kamena vertikala završava s obilježjem križa.

Dobrovoljno vatrogasno društvo Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu je u petak 14. lipnja 2024. godine obilježio 160. obljetnicu rada u suradnji s Hrvatskom vatrogasnom zajednicom, Vatrogasnom zajednicom grada Varaždina i Javnom vatrogasnom postrojbom Grada Varaždina.
Obilježavanje je počelo posjetom predsjednik RH Zorana Milanovića varaždinskim dobrovoljnim vatrogascima. Predsjedniku je prijavak podnio zapovjednik DVD-a Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu Jurica Buden, a potom je Predsjednik izvršio smotru postrojenih vatrogasaca. Ovom prilikom Predsjedniku RH je uručena povelja počasnog člana Društva, monografija i spomen medalja povodom 160. obljetnice rada.

Mimohod i vatrogasna vježba
Potom je održan svečani mimohod vatrogasnih snaga na kojem je sudjelovalo više stotina vatrogasaca iz svih županijskih vatrogasnih zajednica u Republici Hrvatskoj. Prigodi su uz predsjednika RH Zorana Milanovića nazočili župan Varaždinske županije Anđelko Stričak, gradonačelnik Grada Varaždina Neven Bosilj, saborski zastupnik Miroslav Marković, predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva „Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu“ Radovan Martinec, predsjednik VZŽ Varaždinske Nedeljko Vukalović, predsjednik Gasilske zveze Slovenije Janko Cerkvenik i glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković.

Svečani mimohod kojim je zapovjedao Ivica Labaš, zapovjednik JVP Grada Varaždina, predvodila je Vatrogasna zajednica Varaždinske županije. Uz vatrogasce iz županijskih vatrogasnih zajednica, u mimohodu su sudjelovali pripadnici MORH-a, pripadnici intervencijskih vatrogasnih postrojbi HVZ-a te vatrogasnih postrojbi u gospodarstvu. Također je u mimohodu sudjelovao ešalon zastava, ali i povijesna vatrogasna vozila te moderna vozila za gašenje požara. Vježbu je uveličao i prelet protupožarnog zrakoplova Canadair CL 415 i helikoptera Mi 171 Sh Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, nakon čega je održan drugi dio vježbe SIGURNOST 24.

“Vatrogastvo je od svojih početaka bilo sastavni dio modernog političkog života Hrvatske, čak i u vremenu kada je većina stanovništva bila bez standardiziranog jezika i formalnog obrazovanja. Unatoč skromnim sredstvima i osnovnim alatima, vatrogasci su uvijek bili spremni riskirati svoje živote za sigurnost svoje zajednice“, kazao je u obraćanju okupljenima predsjednik Republike Zoran Milanović.
Predsjednik DVD-a Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu Martinec kazao je kako je dan osnivanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu zapisan u analima hrvatskog i svjetskog vatrogastva.

Glavni vatrogasni zapovjednik je pozdravio sve visoke uzvanike, sudionike mimohoda i građane koji su pratili događaj.
“Ono što činimo svi skupa je za dobrobit naših građana. Nastavimo tako i budimo još jači i veći i imajmo ponosno i veliko vatrogasno srce. Zamolio bih pljesak za sve naše vatrogasce, a posebno za one na području Trogira koji gase i sada požar na otvorenom prostoru.“ izjavio je glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković.

Nakon završetka mimohoda, visoki uzvanici su se uputili u Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu u kojem je održana svečana sjednica Prvog hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu. Na sjednici je prikazan film o radu Društva, a prigoda je iskorištena za dodjelu visokih vatrogasnih priznanja zaslužnim članovima i uzvanicima.

Deveto izdanje Festivala varaždinskih dvorišta u organizaciji Turističke zajednice grada Varaždina bit će održano 15. i 16. lipnja 2024., a ove godine možete posjetiti i dvorište varaždinskih vatrogasaca. Zavirite u dvorište Prvog hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu koje upravo ovih dana slavi 160. rođendan. Bilo je to tada prvo vatrogasno društvo u ovom dijelu Europe, a toj vrijednoj obljetnici posvećena je nova izložba postavljena u Muzeju hrvatskog vatrogastva. Nakon izleta u bogatu vatrogasnu povijest, razgledajte vozila Javne vatrogasne postrojbe Grada Varaždina i saznajte sve o modernom vatrogastvu.

Festival varaždinskih dvorišta Turistička zajednica grada Varaždina osmislila je i pokrenula s ciljem razvoja sadržaja, obogaćivanja turističke i kulturne ponude te oživljavanja povijesne jezgre gospodarskim aktiviranjem dvorišta.

Dosadašnja izdanja festivala varaždinskih dvorišta kroz niz glazbeno scenskih sadržaja, radionica, putopisnih predavanja, izložbi, modnih događanja, degustacija i gastro doživljaja smještenih u te skrovite gradske prostore, pobudila su veliki interes posjetitelja.

PROGRAM:

Subota i nedjelja, 10:00-13:00
Stalni postav Muzeja hrvatskog vatrogastva
Izložba posvećena 160. obljetnici Prvog hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu
Izložba vozila Javne vatrogasne postrojbe Grada Varaždina

PROGRAM MANFESTACIJE:

https://varazdin.hr/novosti/festival-varazdinskih-dvorista-kad-dvorista-pricaju-pricu-11247/

U petak 24. svibnja u CTIF Dvorani u Varaždinu održan je okrugli stol, predstavljanje knjige i otvaranje izložbe povodom 160. obljetnice DVD-a Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu.

Okrugli stol je organizirao Zavod za znanstveni rad u Varaždinu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u suradnji s Prvim hrvatskim dobrovoljnim vatrogasnim zborom u Varaždinu i Muzejom hrvatskog vatrogastva Hrvatske vatrogasne zajednice. Otvaranju su prisustvovali potpredsjednk HVZ-a Nedeljko Vukalović, župan Varaždinske županije Anđelko Stričak, počasni predsjednik HVZ-a dr. sc. Franjo Gregurić, predsjednik VZG Varaždin dr. sc. Tomislav Bogović, zapovjednik JVP Grada Varaždina Ivica Labaš, počasni predsjednik VZŽ Varaždinske Zvonko Biškup, predsjednik DVD-a Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu Radovan Martinec te brojni vatrogasci i gosti. Okruglim stolom je moderirao dr. sc. Vladimir Huzjan.

Na početku je prisutne pozdravio u ime HVZ-a potpredsjednik Vukalović i predstavio rad VZŽŽ Varaždinske. Župan Stričak je pohvalio ulogu vatrogasaca u svakodnevnim zadacima, ali i u očuvanju baštine, što je vidljivo kroz predstavljenu monografiju.

Prvo izlaganje na okruglom stolu je imao dr. sc. Franjo Gregurić na temu dobrovoljnog vatrogastva u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na djelovanju vatrogasaca u Domovinskom ratu.
– Posebno priznanje došlo je 1994. godine, kada smo u jeku Domovinskog rata, održali prvu veliku vježbu povodom 130. obljetnice DVD-a Varaždin te otvorili prvi postav Muzeja – rekao je Gregurić i prisjetio se uloge Zvonka Biškupa, Đure Čovrana i drugih varaždinskih vatrogasaca u ovim važnim projektima.

Život učitelja hrvatskih vatrogasaca, Varaždinca Mirka Kolarića, predstavio je dr. sc. Vladimir Huzjan, koji je govorio o Kolarićevoj ulozi u hrvatskom vatrogastvu. Huzjan se prisjetio i zajedničkog rada na biografiji Mirka Kolarića s pokojnom autoricom Biserkom Vlahović.

Viša konzervatorica restauratorica Maja Vrtulek govorila je o procesu restauracije zastave varaždinskih dobrovoljnih vatrogasaca iz 1869., koja je izložena u Muzeju hrvatskog vatrogastva .

Osma monografija o varaždinskim dobrovoljnim vatrogascima
Okrugli stol je ujedno bio prilika za predstavljanje monografije “160 godina Dobrovoljnog vatrogasnog društva Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu”. O knjizi su govorili autor Stjepan Kovaček i recenzent Vedran Runjić. Autor je dao kratka presjek poglavlja i istaknuo da mu je izuzetna čast raditi na monografiji najstarijeg hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog društva.

Nakon predstavljanja knjige, u Muzeju hrvatskog vatrogastva otvarena je izložbu o djelovanju DVD-a Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu. Izložba je nastala na temelju knjige o radu društva, a uz fotografije i informativne plakate, posjetitelji mogu vidjeti medalje, značke, poštanske omotnice i druge predmete iz bogate povijesti varaždinskih dobrovoljnih vatrogasaca. Uz autore izložbe Stjepana Kovačeka i Vedrana Runjića, veliku ulogu u njenom postavljanju su imali g. Zvonko Pintar i urednica “Vatrogasnog vjesnika” Nina Francetić. Izložbu je moguće pogledati do kraja godine u Muzeju hrvatskog vatrogastva.

Navedeni okrugli stol, predstavljanje knjige i otvaranje izložbe su uvertira u veliku proslavu 160. obljetnice dobrovoljnog vatrogastva u Hrvatskoj koja će se održati 14. i 15. lipnja u Varaždinu.

FOTO: HVZ, naslovna FB Varaždinske županije