Preminuo je Đuro Deželić, kemičar, medicinski informatičar i diplomat, praunuk Gjure Stjepana Deželića. Zajedno s Đurom Gajdekom autor je knjige o ocu hrvatskog vatrogastva.
Rođen je 8. veljače 1935. u Zagrebu. Diplomirao je kemiju 1958. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a stekao naslov doktora znanosti iz toga područja 1960. na istom fakultetu. Postdoktorsko usavršavanje u području fizikalne kemije proveo je 1965./66. u SAD na Indiana University u Bloomingtonu, Indiana. Kasnije se usavršavao u području opće informatike i medicinske informatike u Italiji, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Belgiji i Japanu.
Započeo je 1958. znanstvenu i akademsku karijeru kao asistent u Zavodu za fizičku kemiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nakon odsluženog vojnog roka, od 1962. je asistent u Odjelu za primijenjenu biokemiju Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a 1963. habilitirao se u zvanje naslovnog docenta na istom fakultetu. Godine 1964. izabran je za docenta, 1970. za izvanrednog profesora, a 1975. za redovitog profesora medicinske informatike na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Godine 2000. Sveučilište u Zagrebu izabralo ga je u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Predavao je medicinsku informatiku i na medicinskim fakultetima u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji. Bio je od 1993. do 1996. veleposlanik Republike Hrvatske u Danskoj, Norveškoj i Islandu (sa sjedištem u Kopenhagenu), istodobno akreditiran kod Europskog ureda Svjetske zdravstvene organizacije u Kopenhagenu, te od 1996. do 2000. veleposlanik RH u Slovačkoj. Od 2001. je u mirovini.
Tijekom svoje znanstvene djelatnosti bio je vanjski znanstveni suradnik i savjetnik na Institutu “Ruđer Bošković” u Zagrebu, te u Sveučilišnom računskom centru u Zagrebu, kojemu je 1972. bio jedan od osnivača. Godine 1973. osniva Laboratorij za elektroničko računanje Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, koji od 1975. prerasta u Odjel za informatiku u istoj ustanovi. Začetnik je i voditelj Postdiplomskog studija makromolekularnih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu (1971.), te osnivač i voditelj postdiplomskog studija Zdravstveni informacijski sistemi na Medicinskom fakultetu u Zagrebu (1984.). Začetnik je medicinske informatike u nas.
Objavio je više od 150 znanstvenih i stručnih radova te nekoliko udžbenika i monografija. Bio je pozvani predavač na više međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova u području makromolekularnih znanosti i medicinske informatike. Autor je prvog udžbenika medicinske informatike u nas, koji je objavljivan u više izdanja od 1976.
Dobitnik je hrvatske državne nagrade za znanost “Ruđer Bošković” (1975.). Redoviti je član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske.
Osnivač je Hrvatskog društva za medicinsku informatiku (1989.), njegov prvi predsjednik, te predstavnik u Europskoj federaciji za medicinsku informatiku i Internacionalnoj asocijaciji za medicinsku informatiku. Bio je član Hrvatskog diplomatskog kluba od njegova osnivanja 2001., predsjednik njegovog Nadzornog odbora, a bio je urednik časopisa „Glasnik Hrvatskog diplomatskog kluba“ od 2004. do 2010.
Bio je redoviti član Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja” u Zagrebu od obnavljanja njena kulturnog rada 1990., bio je član njenog Meštarskog zbora i Meštar prirodoslovlja od 1990. do 1992., a od 1992. do 1993. bio je Veliki meštar Družbe.
Zajedno s Đurom Gajdekom napisao je knjigu o ocu hrvatskog vatrogastva Gjuri Stjepanu Deželiću, koja je u nakladi Hrvatske vatrogasne zajednice objavljena 2015. godine.
Nositelj je hrvatskog odlikovanja Reda hrvatskog trolista, Spomenice domovinske zahvalnosti i slovačkog odlikovanja Reda Bijeloga dvostrukog križa II. stupnja sa zvijezdom. Dobitnik je spomen-medalje Štefana Moysesa koju mu je 1998. dodijelila Matica slovačka za doprinos slovačko-hrvatskim odnosima.
Posljednji ispraćaj Đure Deželića bit će u četvrtak 3. listopada 2024. godine u 12:40 sati na krematoriju na Mirogoju.
Počivao u miru.
