Dojava požara
“Vatru gasi, brata spasi,
To je našeg društva zov,
Kad se požar nam doglasi,
Eto nas na plamni krov”
Već u ovom stihu hrvatske vatrogasne himne, koju je napisao Gjuro Stjepan Deželić, a uglazbio Ivan pl. Zajc, spominje se dojava požara. Dakle, vatrogasci odlaze na požar nakon uspješnog primanja dojave.
U dijelu Obučevnika posvećenom dojavi požara, istaknuto je da je svatko kad primijeti vatru dužan upozoriti građane vičući “vatra”. Za dojavu se ističe korištenje zvona, trubljenje, udaranje u klepetala te korištenje brzojava. Upravo tu modernu tehnologiju Deželić detaljno opisuje, i spominje da su brzojavi za dojavu požara uvedeni u Zagrebu i Varaždinu. Uz opis sustava i broja postaja, Deželić donosi i upute za korištenje brzojava. Zanimljivo je spominjanje mogućnosti postavljanja telefona na ulice za dojavu požar, za što Deželić ne vidi korist u vatrogastvu, jer buka i žamor smetaju prenošenju signala.
Prema Službovniku I. hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu iz 1882. varaždinski vatrogasci imaju propisan način zaprimanja dojave i daljnjih postupaka alarmiranja vatrogasaca. Znak za požar se daje zvonjavom crkvenih zvona, trubama i požarnim brzojavom. O požaru se upotrebom električnog zvona obavještavaju zapovjednik, vodnici i trubači, koji davanjem određenih znakova trubom obavještavaju ostale vatrogasce. Gasilanar uz brigu o vatrogasnim spravama, mora voditi brigu i o “vatrobranskom brzojavu”.
U “Kratkoj teoriji o vatrogastvu” iz 1891. te iz 1902. godine autora Mirka Kolarića, kao načini uzbunjivanja vatrogasaca spominju se za upotrebu u gradovima, telefoni, automati povezani sa brzojavima i električna zvona. U drugima mjestima spominje zvonjavu zvona, trublje, bučke, pucanje iz pušaka i mužara, te klepetala u selima. U “Vatrogasnom katekizmu” iz 1936. navedenim načinima uzbunjivanja vatrogasaca dodane su i sirene
Kao zanimljivost možemo spomenuti reklame za brzojave i telefone koje se javljaju prvenstveno u časopisima, ali i u vatrogasnoj literaturi.
U nizu članaka u Vatrogasnom vjesniku možemo potvrditi upotrebu brzojava i telefona kao načina dojave požara vatrogascima. Upotrebu ove moderne tehnologije možemo pratiti i preko sačuvanih planova gradova na kojima su bile jasno ucrtane lokacije vatrogasnih brzojava i telefona. U nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu čuva se knjižica autora Milana Lenucija, poznatog zagrebačkog urbanista, u kojoj su uz lokacije brzojava detaljno dane i lokacije hidranata. Opisan je i postupak dojave preko brzojava. Kao zanimljivost spominje prikaz noćne komunikacije za dojavu požara, korištenjem sustava svjetiljki s tornja.
Kako je zagrebačko vatrogastvo prednjačilo po stupnju razvoja u hrvatskim okvirima, logično je da je upotreba modernih pomagala uvelike utjecala i na ustroj. Tako su zagrebački vatrogasci, prema člancima iz “Vatrogasnog vjesnika” iz 1902., osposobili članove za potrebe tehničkog odjela, čiji je zadatak bio primanje dojava brzojav i telefonom.
Uz tekstove, sačuvan je i niz predmeta koji svjedoči o komunikaciji u vatrogastvu. Prvenstveno radi se o trubama i zviždaljkama. Dobrovoljno vatrogasno društvo Osijek Gornji grad sačuvalo je telefonsku centralu iz 1934., koju je konstruirao osječki obrtnik Emil Perles, koja je podsjetnik na ova početna vremena vatrogasne komunikacije. Muzej hrvatskog vatrogastva čuva oznaku vatrogasnog trubača i telefona, kao i raspored dojavnih postaja u gradu Varaždinu s kraja 19. stoljeća.
U Vatrogasnom vjesniku također možemo pratiti članke o stranom vatrogastvu i velikim požarima u raznim zemljama. Često se spominju vatrogasne postrojbe u europskim gradovima, s osvrtom na sistem dojava požara telefonima i brzojavima. Tako su između ostalog obrađena vatrodojavne centrale u Berlinu 1898. i Beču 1931.
Zaključak
Autori hrvatske vatrogasne literature bili su svjesni važnosti komunikacije u vatrogastvu. No prvenstvo u stručnoj literaturi tiskanoj između 1882. i 1939. imala je komunikacija unutar same vatrogasne postrojbe – prenošenje zapovijedi od strane zapovjednika prema vatrogascima. Radi se o usmenim zapovijedima, ali i upotrebi zvučnih signala upotrebom trube i zviždaljke kada je zapovijed trebalo prenijeti na daljinu.
Obrađena je i problematika alarmiranja vatrogasaca, gdje možemo pratiti za ono vrijeme upotrebu moderne tehnologije, poput brzojava i telefona. Naravno da je za očekivati upotrebu ove tehnologije u većim gradovima, što nije bio slučaj u manjim mjestima, gdje se za potrebe alarmiranja koriste trube i crkvena zvona.
Sačuvana stručna vatrogasna literatura, kao i vatrogasni časopisi te rijetki video materijali, daje nam direktan uvid u ovu problematiku. Zahvaljujući brizi vatrogasaca o povijesnom naslijeđu, uz stručnu literaturu, sačuvan je niz predmeta koji svjedoče o ovom segmentu razvoja vatrogastva, koji predstavlja temelj i današnje moderne komunikacije u vatrogastvu. Usmena zapovijed se održala u vatrogastvu i danas te će sigurno biti korištena daleko u budućnost. Ako bilo kakav moderni sustav zakaže, prenošenje zapovijedi usmenim putem će ostati.
FOTO: Znak lokacije vatrogasnog trubača i telefona, kraj 19. stoljeća (Muzej hrvatskog vatrogastva)
Literatura:
Deželić, Gjuro Stjepan. Obučevnik za dobrovoljne vatrogasce. Drugo izdanje, Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica, Zagreb, 1890.
Gres, Ivo, Josip Radanić. Vatrogasni katekizam i vježbovnik za hodne vježbe. Naklada Vatrogasnog vjesnika, Križevci, 1936.
Hengl, Berislav, ur. Dobrovoljno vatrogasno društvo Osijek Gornji Grad, 1872 – 2022.; DVD Osijek Gornji Grad, Osijek, 2022.
Kolarić, Mirko. Kratka teorija o vatrogastvu. Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica, Zagreb, 1891.
Kolarić, Mirko. Kratka teorija o vatrogastvu. Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica, Zagreb, 1902.
Kolarić, Mirko. Vježbovnik. Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica, Zagreb, 1923.
Lenuci, Milan. Dojava požara i hidranti u sl. i kr. Glavnom gradu Zagrebu. Obćina sl. i kr. Grada Zagreba, Zagreb, 1884.
Pravila I. hrv. dobr. vatrogasnog družtva u Varaždinu, vlastita naklada, varaždin 1884.
Purgar, Stjepan, Božidar Kovačić, Valentina Puhelek. Vatrogasni vježbovnik. Hrvatska vatrogasna zajednica; Učilište vatrogastva i civilne zaštite Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, 2002.
Udl, Srećko; Vježbovnik I. hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu, Varaždin, 1885.
Vatrogasni vjesnik, 1896. – 1923.; 1929. – 1939.
Tehnička smotra, prilog Vatrogasnom vjesniku, 1896. – 1907.
Žagar, Stanko, ur. Najnoviji propisi i naredbe Vatrogasnog saveza Jugoslavije. Naklada Vatrogasnog vjesnika, Križevci, 1934.
Članak je objavljen na engleskom jeziku u sklopu zbornika radova 32. konferencije međunarodne radne grupe za povijest vatrogastva i zaštite požara pri CTIF-u
Autor: Vedran Runjić
