Dojava požara
“Vatru gasi, brata spasi,
To je našeg društva zov,
Kad se požar nam doglasi,
Eto nas na plamni krov”

Već u ovom stihu hrvatske vatrogasne himne, koju je napisao Gjuro Stjepan Deželić, a uglazbio Ivan pl. Zajc, spominje se dojava požara. Dakle, vatrogasci odlaze na požar nakon uspješnog primanja dojave.
U dijelu Obučevnika posvećenom dojavi požara, istaknuto je da je svatko kad primijeti vatru dužan upozoriti građane vičući “vatra”. Za dojavu se ističe korištenje zvona, trubljenje, udaranje u klepetala te korištenje brzojava. Upravo tu modernu tehnologiju Deželić detaljno opisuje, i spominje da su brzojavi za dojavu požara uvedeni u Zagrebu i Varaždinu. Uz opis sustava i broja postaja, Deželić donosi i upute za korištenje brzojava. Zanimljivo je spominjanje mogućnosti postavljanja telefona na ulice za dojavu požar, za što Deželić ne vidi korist u vatrogastvu, jer buka i žamor smetaju prenošenju signala.
Prema Službovniku I. hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu iz 1882. varaždinski vatrogasci imaju propisan način zaprimanja dojave i daljnjih postupaka alarmiranja vatrogasaca. Znak za požar se daje zvonjavom crkvenih zvona, trubama i požarnim brzojavom. O požaru se upotrebom električnog zvona obavještavaju zapovjednik, vodnici i trubači, koji davanjem određenih znakova trubom obavještavaju ostale vatrogasce. Gasilanar uz brigu o vatrogasnim spravama, mora voditi brigu i o “vatrobranskom brzojavu”.
U “Kratkoj teoriji o vatrogastvu” iz 1891. te iz 1902. godine autora Mirka Kolarića, kao načini uzbunjivanja vatrogasaca spominju se za upotrebu u gradovima, telefoni, automati povezani sa brzojavima i električna zvona. U drugima mjestima spominje zvonjavu zvona, trublje, bučke, pucanje iz pušaka i mužara, te klepetala u selima. U “Vatrogasnom katekizmu” iz 1936. navedenim načinima uzbunjivanja vatrogasaca dodane su i sirene
Kao zanimljivost možemo spomenuti reklame za brzojave i telefone koje se javljaju prvenstveno u časopisima, ali i u vatrogasnoj literaturi.

U nizu članaka u Vatrogasnom vjesniku možemo potvrditi upotrebu brzojava i telefona kao načina dojave požara vatrogascima. Upotrebu ove moderne tehnologije možemo pratiti i preko sačuvanih planova gradova na kojima su bile jasno ucrtane lokacije vatrogasnih brzojava i telefona. U nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu čuva se knjižica autora Milana Lenucija, poznatog zagrebačkog urbanista, u kojoj su uz lokacije brzojava detaljno dane i lokacije hidranata. Opisan je i postupak dojave preko brzojava. Kao zanimljivost spominje prikaz noćne komunikacije za dojavu požara, korištenjem sustava svjetiljki s tornja.

Kako je zagrebačko vatrogastvo prednjačilo po stupnju razvoja u hrvatskim okvirima, logično je da je upotreba modernih pomagala uvelike utjecala i na ustroj. Tako su zagrebački vatrogasci, prema člancima iz “Vatrogasnog vjesnika” iz 1902., osposobili članove za potrebe tehničkog odjela, čiji je zadatak bio primanje dojava brzojav i telefonom.
Uz tekstove, sačuvan je i niz predmeta koji svjedoči o komunikaciji u vatrogastvu. Prvenstveno radi se o trubama i zviždaljkama. Dobrovoljno vatrogasno društvo Osijek Gornji grad sačuvalo je telefonsku centralu iz 1934., koju je konstruirao osječki obrtnik Emil Perles, koja je podsjetnik na ova početna vremena vatrogasne komunikacije. Muzej hrvatskog vatrogastva čuva oznaku vatrogasnog trubača i telefona, kao i raspored dojavnih postaja u gradu Varaždinu s kraja 19. stoljeća.

U Vatrogasnom vjesniku također možemo pratiti članke o stranom vatrogastvu i velikim požarima u raznim zemljama. Često se spominju vatrogasne postrojbe u europskim gradovima, s osvrtom na sistem dojava požara telefonima i brzojavima. Tako su između ostalog obrađena vatrodojavne centrale u Berlinu 1898. i Beču 1931.

Zaključak
Autori hrvatske vatrogasne literature bili su svjesni važnosti komunikacije u vatrogastvu. No prvenstvo u stručnoj literaturi tiskanoj između 1882. i 1939. imala je komunikacija unutar same vatrogasne postrojbe – prenošenje zapovijedi od strane zapovjednika prema vatrogascima. Radi se o usmenim zapovijedima, ali i upotrebi zvučnih signala upotrebom trube i zviždaljke kada je zapovijed trebalo prenijeti na daljinu.
Obrađena je i problematika alarmiranja vatrogasaca, gdje možemo pratiti za ono vrijeme upotrebu moderne tehnologije, poput brzojava i telefona. Naravno da je za očekivati upotrebu ove tehnologije u većim gradovima, što nije bio slučaj u manjim mjestima, gdje se za potrebe alarmiranja koriste trube i crkvena zvona.
Sačuvana stručna vatrogasna literatura, kao i vatrogasni časopisi te rijetki video materijali, daje nam direktan uvid u ovu problematiku. Zahvaljujući brizi vatrogasaca o povijesnom naslijeđu, uz stručnu literaturu, sačuvan je niz predmeta koji svjedoče o ovom segmentu razvoja vatrogastva, koji predstavlja temelj i današnje moderne komunikacije u vatrogastvu. Usmena zapovijed se održala u vatrogastvu i danas te će sigurno biti korištena daleko u budućnost. Ako bilo kakav moderni sustav zakaže, prenošenje zapovijedi usmenim putem će ostati.

FOTO: Znak lokacije vatrogasnog trubača i telefona, kraj 19. stoljeća (Muzej hrvatskog vatrogastva)

Literatura:
Deželić, Gjuro Stjepan. Obučevnik za dobrovoljne vatrogasce. Drugo izdanje, Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica, Zagreb, 1890.
Gres, Ivo, Josip Radanić. Vatrogasni katekizam i vježbovnik za hodne vježbe. Naklada Vatrogasnog vjesnika, Križevci, 1936.
Hengl, Berislav, ur. Dobrovoljno vatrogasno društvo Osijek Gornji Grad, 1872 – 2022.; DVD Osijek Gornji Grad, Osijek, 2022.
Kolarić, Mirko. Kratka teorija o vatrogastvu. Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica, Zagreb, 1891.
Kolarić, Mirko. Kratka teorija o vatrogastvu. Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica, Zagreb, 1902.
Kolarić, Mirko. Vježbovnik. Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica, Zagreb, 1923.
Lenuci, Milan. Dojava požara i hidranti u sl. i kr. Glavnom gradu Zagrebu. Obćina sl. i kr. Grada Zagreba, Zagreb, 1884.
Pravila I. hrv. dobr. vatrogasnog družtva u Varaždinu, vlastita naklada, varaždin 1884.
Purgar, Stjepan, Božidar Kovačić, Valentina Puhelek. Vatrogasni vježbovnik. Hrvatska vatrogasna zajednica; Učilište vatrogastva i civilne zaštite Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, 2002.
Udl, Srećko; Vježbovnik I. hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu, Varaždin, 1885.
Vatrogasni vjesnik, 1896. – 1923.; 1929. – 1939.
Tehnička smotra, prilog Vatrogasnom vjesniku, 1896. – 1907.
Žagar, Stanko, ur. Najnoviji propisi i naredbe Vatrogasnog saveza Jugoslavije. Naklada Vatrogasnog vjesnika, Križevci, 1934.

Članak je objavljen na engleskom jeziku u sklopu zbornika radova 32. konferencije međunarodne radne grupe za povijest vatrogastva i zaštite požara pri CTIF-u

Autor: Vedran Runjić

 

U povodu nadolazećih blagdana, glavni vatrogasni zapovjednik uputio je zahvalu i čestitku

Hrvatske vatrogaskinje i vatrogasci su i u 2025. godinu pokazali visoku razinu znanja i motiviranosti na svim poljima rada. Požarnu sezonu obilježio je veći broj intervencija, ali s manjom opožarenom površinom, što govori o pravodobnom djelovanju svih angažiranih snaga te o dobroj suradnji s drugim dionicima sustava domovinske sigurnosti. Najveći požari su bili kod Piska, Bola na Braču, Šibenika i Krila Jesenice. No, nismo samo djelovali na šumskim požarima. Spomenimo i velik broj intervencija nakon snažnog nevremena koje je u srpnju pogodilo područje Splita, kao i brojna spašavanja na moru kod Korčule i Omiša. Godinu je obilježio i veliki požar u zgradi „Vjesnika“ u Zagrebu, što je sigurno jedna od najkompleksnijih intervencija u hrvatskoj vatrogasnoj povijesti.

Uz operativno djelovanje na intervencijama, nastavljeno je sa svim drugim aktivnostima – opremanjem vatrogasaca, obukama i organiziranjem vježbi. Na početku požarne sezone održali smo uspješnu međuresornu vježbu SIGURNOST 2025 na području tunela Mala Kapela i čvoru Sveta Helena, gdje su sudionici pokazali svoje znanje i obučenost u slučaju velikih prometnih nesreća. Završni dio vježbe održan je u Novalji na Pagu, gdje je predstavljeno djelovanje vatrogasaca kod velikih šumskih požara.

U listopadu je održan jesenski stručni skup u Vatrogasnom centru u Vučevici. Tijekom 3 dana na skupu je sudjelovalo više stotina vatrogasaca, predavača i izlagača, koji su stekli nova znanja i iskustva koje će primijeniti u svakodnevnom radu.

Nastavljen je uspješan rad s natjecateljskim odjeljenjima koja su pokazala svoje znanje na 9. državnom natjecanju vatrogasaca održanom u Novalji i 16. natjecanju vatrogasne mladeži održanom u Makarskoj. Uspješno je odrađen ovogodišnji Kamp vatrogasne mladeži, čiju smo 30. obljetnicu obilježili svečanim prijemom i prigodnom izložbom u Varaždinu.

Posebno smo ponosni na održavanje Svjetskog prvenstva u spašavanju u prometu (World Rescue Challenge), održanog u rujnu u Karlovcu. Grad na četiri rijeke ugostio je stotine vatrogasaca, pripadnika hitne medicinske pomoći i drugih stručnjaka na vrhunskom događanju, na kojem je još jednom pokazano kako hrvatsko vatrogastvo stoji uz bok svjetskim vatrogasnim silama.

U 2025. godini uspješno je završen EU projekt SILVANUS, s naglaskom na problematici šumskih požara. Također smo počeli s provođenjem projekta „Jačanje kapaciteta za protupožarnu zaštitu na brdsko-planinskim i potpomognutim područjima“, kojim će se značajno unaprijediti i ojačati otpornost ovih područja na pojačane rizike od šumskih i požara na otvorenom prostoru.

Sudjelovali smo u nizu promidžbenih aktivnosti, od tradicionalnog hodočašća u Mariju Bistricu do susreta vatrogasnih puhačkih orkestara. Hrvatska vatrogasna zajednica imala je iznimnu čast sudjelovati u vojnom mimohodu povodom obilježavanja 30. obljetnice operacije “Oluja”, čime smo se i prisjetili velike uloge vatrogasaca u Domovinskom ratu.

Iza svih ovih rezultata stojite Vi, dobrovoljne i profesionalne vatrogaskinje i vatrogasci, koji svoj poziv živite svakog dana. Hvala vam na svemu što činite za cjelokupnu sigurnost hrvatskog društva. Hvala i članovima vaših obitelji koji vas podržavaju u ovom humanom, ali i opasnom zvanju.

Na Badnjak i u novogodišnjoj noći naše misli će posebno biti uz profesionalne i dobrovoljne vatrogasce koji će umjesto sa svojim obiteljima, blagdane provesti u dežurstvu, brinući o sigurnosti naših sugrađana.

Blagoslovljen Božić i sretna nova 2026. godina!

Slavko Tucaković, glavni vatrogasni zapovjednik

Uvod
Uspjeh na bilo kojem polju ljudskog djelovanja ovisi o prenošenju informacija. Pravovremena informacija, nedvosmislena i razumljiva, nakon koje će primatelj iste krenuti u akciju, posebno je potrebna u vatrogastvu, u kojem o informaciji ovisi spašavanje života i imovine ugrožene požarom.
Komunikaciji u operativnom dijelu vatrogastva možemo podijeliti na komunikacija unutar vatrogasnih postrojbi, koja je usmjerena na pravilno izvršavanje zadataka nakon izdane zapovijedi te na primanje informacije o požaru. U ovom slučaju vatrogasci komuniciraju sa zajednicom od koje primaju dojave o požarima ili drugim događajima. Dok se u prvom slučaju informacije prenose usmeno glasom, ili upotrebom zvučnih signala, u drugom slučaju bilježimo korištenje i za to vrijeme modernih tehnologija, brzojava i telefona.
Cilj rada je prikazati koliko je pažnje pokazano problematici komunikacije u vatrogastvu u hrvatskoj stručnoj vatrogasnoj literaturi te u vatrogasnim časopisima u razdoblju od kraja 19. stoljeća do početka 2. svjetskog rata.

Izvori

Glavni cilj Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice na početku rada 1876. godine bilo je uvođenje jednakih zapovijedi na hrvatskom jeziku za cijelo hrvatsko vatrogastva. Ovaj podatak prikazuje još jedan način na koji možemo prikazati problematiku komunikacije u ovom početnom razdoblju razvoja hrvatskog vatrogastva. Naime, za zapovijedi, ali i za vođenje dokumentacije o radu društava, korišten je u prvim godinama njemački jezik. Ne samo da je trebalo prevesti zapovijedi, već je vatrogasne stručnjake čekao veliki posao prijevoda stručnih izraza s njemačkog jezika na hrvatski. Navedeni materijal je trebalo dalje distribuirati, kako bi nova vatrogasna društva imala jasne smjernice iz kojih će učiti osnove vatrogastva, od ispravnih zapovijedi, do upotrebe opreme i sredstava za gašenje. Za osnovu novih hrvatskih zapovijedi korišten je vježbovnik vatrogasaca iz Graza. Zapovjedi, prevedene 1876., prvi puta je javno izrekao Mirko Kolarić, prilikom posjeta Biskupa Josipa Jurja Strosmayera Varaždinu 1877. godine.
Prva stručna knjiga o vatrogastvu na hrvatskom jeziku je “Obučevnik za dobrovoljne vatrogasce” autora Gjure Stjepana Deželića, oca hrvatskog vatrogastva, iz 1882. Pojavom ovog izdanja počinje povijest hrvatske stručne vatrogasne literature. Knjiga je doživjela drugo izdanje 1890. godine, kao i skraćenu verziju pod nazivom “Vježbovnik” iz 1895. Sastavni dio “Obučevnika” je rječnik hrvatskih i njemačkih vatrogasnih izraza, što govori u prilog njemačkog utjecaja na razvoj hrvatskog vatrogastva. U navedenim izdanjima, kao i kasnijoj literaturi, u pisanju koje značajnu ulogu ima Mirko Kolarić, učitelj hrvatskih vatrogasaca, zastupljene su zapovijedi koje se upotrebljavaju na vježbama i na intervencijama te problematika dojave. Muzej hrvatskog vatrogastva također čuva i literaturu vezanu uz rad I. hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu, u kojoj također nalazimo obrađenu problematiku komunikacije.

Veliku ulogu u informiranju hrvatskih vatrogasaca o trenutnim događajima u sustavu vatrogastva, ali i o modernim tehnologijama imaju vatrogasni časopisi. Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica je u svojim počecima odlučila ustrojiti vatrogasno glasilo. Prvi vatrogasni časopis na području hrvatske nosi naziv “Vatrogasac.” Zajednica od 1896. počinje izdavati vlastito glasilo “Vatrogasni vjesnik”. Upravo ovo glasilo predstavlja vrhunski izvor za prćenje sustava vatrogastva u Hrvatskoj i daju uvid u problematiku komunikacije u vatrogastvu. Uz domaće teme, časopis prenosi informacije o ustroju vatrogastva u stranim zemljama, s čestim osvrtima na prikaz upotrebe modernih tehnologija za dojavu požara.

Zapovijedi
Deželić u poglavlju posvećenom organizaciji vatrogastva u “Obučevniku” spominje lošu organizaciju gašenja požara prije uvođenja modernih vatrogasnih društava. Navodi kako su se noćobdije – noćni čuvari “vičući poput turskih mujezina opominjali gospodare i gospodarice; a da je narod hrlio na požarište na “noćobdijin rog i na viku oganj”, a načelnik općinski vičući iz sveg grla nuka nazočne da gase, a ovi niti ga čuju niti mu za riječi haju….” S druge strana prikazan je moderni vatrogasac koji čuje znak – zvono, top, trublju ili bubanj, i odmah odlazi na dužnost i postupa prema naučenom slijedu, uz vodstvo zapovjednika.
U postojećoj literaturi prepoznajemo uređenu komunikacija između članova vatrogasne postrojbe. Radi se o sistemu zapovijedi koje se prenose usmeno ili zvučnim signalom. Daje ih zapovjednik vatrogasnog društva, drugi viši časnici ili voditelji odjeljenja vatrogascima, s ciljem izvršavanja određenih radnji. Na daljinu zapovijedi prenose trubači. Ove zapovijedi se odnose na vježbovne radnje te na zapovijedi povezane uz različite vatrogasne vježbe, a koje su se koristile i na vatrogasnim intervencijama. Velika važnost se pridaje za oba segmenta vježbi, a “Vatrogasni katekizam” iz 1936. spominje da hodne vježbe imaju važnost za postizanje reda i discipline. Kao i u drugim vatrogasnim sustavima, vježbovne radnje i postupci su i danas dio moderne hrvatske vatrogasne obuke.
Prvi dio vježbi u Deželićevom “Obučevniku” (drugo izdanje iz 1890.) se odnosi na strojeve vježbe – pravilni stav, svrstavanje u vrste, redove, okretanje, pravilno stupanje isl. Koriste se zapovijedi iz Vježbovnika donesenog na 3. skupštini Zajednice održanoj u Petrinji 1889. godine. Svaku radnju prati zapovijed (povik – njem. Comando), koju zapovjednik mora izgovoriti glasno i jasno. Kada se zapovijed izdaje zvukom uz upotrebu trube, Deželić koristi naziv znak ili navještaj (njem. Signal).
Nakon ovog općeg dijela, slijede vježbe posvećene operativnom djelovanju s vatrogasnim ljestvama, ručnim štrcaljkama i parnom štrcaljkom. Opisane su zapovijedi, ali i sam slijed vježbe.
Uz same zapovijedi, za našu priču je važno i ustrojstvo dobrovoljnih vatrogasnih društava, tj. važna uloga trubača, koji služi kao glavni prenositelj zapovijedi od razine zapovjednika društva prema samim vatrogascima. U “Obučevniku” nadtrubljač (njem. Stabshornist) je dočasnik, dok svaki odjel (štrcari, penjači, čuvari) imaju svog trubača. Spominje se i bubnjar pojedinog odjela. Mjesto nadtrubljača je uvijek uz zapovjednika.
Dio vježbi u “Obučevniku” je organiziran po odjelima (štrcarski, penjački, vidarski, čuvarski). Deželić u 6. odjelu (poglavlju) opisuje trubljarske vježbe. Prikazana su glazbala koja se koriste. Tako trublja i rog (njem. Trompette und Horn) služe za signaliziranje požara, davanje zapovijedi od strane zapovjednika na vježbi ili požarištu te za stupanje na maršu. Bučka (njem. Alarm-huppe) se može koristiti umjesto trube ili roga. Dvoglasnu bučku (njem. Zweitönige Huppe) nosi zapovjednik. Jednoglasnu bučku imaju vodnici, dok zviždalo (njem. Signalpeife) imaju penjači.

U Vježbovniku I. hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu iz 1885. ističe se da zapovijedi na daljinu prenosi stožerni trubač posebnim znakovima, koji su kasnije u tekstu navedeni. Nakon znaka stožernog trubača, te znakove daju i trubači pojedinih odjela, tj. prenose ih na nižu razinu. Koliko je trubač važan za vatrogasce, svjedoči i naslovnica navedene knjižice, ali i sačuvane vatrogasne diplome koje za motiv često imaju vatrogasca trubača.

Treća Skupština hrvatsko slavonske vatrogasne zajednice u Petrinji održana 1.rujna 1889. godine prihvatila je “Navještaj i poputnice za trubu, bučku i fučkalo”- notni zapis vatrogasnih signala. Sastavili su ih trubljač Antun Leyfert i meštar vježbi Mirko Kolarić. Ovaj materijal je tiskan kako sastavni dio Obučevnika. Kasnije je objavljena zasebna knjižica, primjerak koje se čuva u Muzeju hrvatskog vatrogastva. Također, materijal je sastavni dio Kolarićeva “Vježbovnika” iz 1923.

Trube su sastavni dio vatrogastva i u kasnijem razdoblju. U članku 25 Pravila vatrogasne službe, uvrštenih u propise Vatrogasnog saveza Kraljevine Jugoslavije, stoji da se trubač dodjeljuje zapovjedniku čete, odnosno  zapovjednom časniku i odjelnim vođama navalno obrambenog odsjeka. Zapovjednikov trubač je četni trubač, a trubač odjelnih vođa je odjelni trubač s činom rojničkog zamjenika. Trubači stoje uz zapovjednika ili zapovjednike odjeljenja. Uz signaliziranje zapovijedi, dužnost je i alarmiranje.

Korištenje trube za signalizaciju prikazano je i u sačuvanim promotivnim filmovima vježbe zagrebačke zvanične vatrogasne čete iz oko 1937. godine kao i varaždinskih vatrogasaca iz 1930. U oba videa prikazano je davanje zapovijedi trubama. Na upotrebu truba za signaliziranje odnosi se tekst iz “Vatrogasnog vjesnika” iz 1934. gdje su opisana i glazbala te dane note za signale, te je naglašeno da se signali koriste još od 1899.

Upotreba trube u vatrogastvu za davanje signala ovjekovječena je i u legendarnim televizijskim serijama “Mejaši” (snimljena 1970., radnja na području Podravine) i “Naše malo misto” (snimljena 1971., radnja u Dalmaciji nakon 2. svjetskog rata), u kojima se na humorističan način prikazuje rad vatrogasaca. Iako datumski odmičemo prema modernom vremenu, i ovo je svjedočanstvo koliko se dugo upotreba trube zadržala u hrvatskom vatrogastvu.

Literatura:
Deželić, Gjuro Stjepan. Obučevnik za dobrovoljne vatrogasce. Drugo izdanje, Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica, Zagreb, 1890.
Gres, Ivo, Josip Radanić. Vatrogasni katekizam i vježbovnik za hodne vježbe. Naklada Vatrogasnog vjesnika, Križevci, 1936.
Kolarić, Mirko. Kratka teorija o vatrogastvu. Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica, Zagreb, 1891.
Kolarić, Mirko. Kratka teorija o vatrogastvu. Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica, Zagreb, 1902.
Kolarić, Mirko. Vježbovnik. Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica, Zagreb, 1923.
Pravila I. hrv. dobr. vatrogasnog družtva u Varaždinu, vlastita naklada, Varaždin 1884.
Purgar, Stjepan, Božidar Kovačić, Valentina Puhelek. Vatrogasni vježbovnik. Hrvatska vatrogasna zajednica; Učilište vatrogastva i civilne zaštite Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, 2002.
Udl, Srećko; Vježbovnik I. hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu, Varaždin, 1885.
Vatrogasni vjesnik, 1896. – 1923.; 1929. – 1939.
Tehnička smotra, prilog Vatrogasnom vjesniku, 1896. – 1907.
Žagar, Stanko, ur. Najnoviji propisi i naredbe Vatrogasnog saveza Jugoslavije. Naklada Vatrogasnog vjesnika, Križevci, 1934.

FOTO: Zaglavlje časopisa “Vatrogasac” s likom vatrogasnog trubača

Članak je objavljen na engleskom jeziku u sklopu zbornika radova 32. konferencije međunarodne radne grupe za povijest vatrogastva i zaštite požara pri CTIF-u

Autor. Vedran Runjić

U vatrogasnom domu DVD-a Osijek Donji grad u subotu 8. studenoga 2025. godine održan je 5. susret kolekcionara vatrogasne baštine. Susret je održan u organizaciji Hrvatskog društva za očuvanje vatrogasne baštine, u suradnji s Hrvatskom vatrogasnom zajednicom i Muzejom hrvatskog vatrogastva, a pod domaćinstvom DVD-a Osijek Donji grad.

Na početku susreta sve prisutne je pozdravio zapovjednik DVD-a Osijek Donji grad Bruno Zvonarić i istaknuo da je velika čast pružiti domaćinstvo priredbi koja služi očuvanju vatrogasne povijesti. U ime Hrvatske vatrogasne zajednice prisutne je pozdravio zapovjednik VZŽ Osječko-baranjske Zoran Pakšec. Pohvalio je rad vatrogasnih kolekcionara i otvorio susret.

Posjetitelji su mogli vidjeti izložene kolekcije desetak hrvatskih i slovenskih kolekcionara koji su pokazali predmete iz bogate vatrogasne povijesti, od medalja i fotografija do vatrogasne opreme. Posebno je zanimljiva bila velika zbirka vatrogasnih vozila osječkog kolekcionara Ivana Balata.

– Iznimno nam je drago što smo naš zanimljiv hobi predstavili i u Osijeku. Kroz organizacije susreta u različitim mjestima planiramo proširiti našu bazu članstva i tako sačuvati naš hobi i za buduće generacije – rekao nam je predsjednik Hrvatskog društva za očuvanje vatrogasne baštine Josip Cingesar te pozvao sve zainteresirane na 6. susret koji će se održati u proljeće iduće godine u Opatiji.

U organizaciji CTIF-a , pod domaćinstvom Vatrogasne zajednice Salzburg, u Salzburgu su održani 28. sastanak Komisije za povijest vatrogastva, CTIF-a, muzeje i dokumentaciju te 32. međunarodna konferencija povjesničara vatrogastva.

U srijedu 8. listopada održan je 28. sastanak Komisije za povijest vatrogastva, CTIF-a, muzeje i dokumentaciju. Na početku sastanka okupljenima se obratio predsjednik CTIF-a Milan Dubravec. Pozdravio je rad komisije te istaknuo značaj vatrogasnih entuzijasta koji rade na očuvanju vatrogasne povijesti. Izvješće o radu Komisije je podnio predsjednik Gerald Schimpf, koji je pozdravio porast broja država članica komisije.

Voditelj međunarodne radne grupe Christian Fastl govorio je o radu unutar grupe s posebnim naglaskom na certificiranju starih vatrogasnih vozila. Predstavljen je prijedlog o certificiranju od lokalne, državne do CTIF razine. Na taj način bi se provela svojevrsna selekcija, a CTIF bi certificirao samo manji broj vozila. Također se osvrnuo na veliki interes istraživača vatrogastva koji je doveo do velikog broja radova prijavljenih za prošlo izdanje zbornika konferencije, što dovodi do prijedloga za ograničavanjem broja prijavljenih radova i stranica po radu. Također, visoki troškovi tiska će sigurno u idućem periodu dovesti do poskupljenja zbirke.

Utvrđene su lokacije i teme konferencije u idućim godinama: žene i druge ranjive skupine u vatrogastvu (2026., Myslowice, Poljska), pravna osnova u vatrogastvu (2027., Beč, Austrija) te protupožarna zaštite prije organiziranog vatrogastva (Njemačka, 2028.).

“Pisati, pisati, pisati”
Predstavnici zemalja sudionika su govorili o djelovanju svojih muzeja te ostalim aktivnostima u očuvanju vatrogasne baštine. Hrvatski predstavnik Vedran Runjić, koji je na sastanku sudjelovao preko videolinka, izvijestio je da Muzej hrvatskog vatrogastva bilježi stalni porast broja posjetitelja u razdoblju od 2023. godine. Spomenuo je i organizaciju izložbe posvećene 20. obljetnici održavanja međunarodnih natjecanja u organizaciji CTIF-a u Varaždinu te do sada organizirane susrete kolekcionara.

Svoj rad su prvi put prikazale predstavnice ekvadorskog vatrogasnog muzeja, s naglaskom na aktivnostima s najmlađima. Mađarski muzej je odradio niz putujućih izložbi, a istaknuli su i posjet Muzeju hrvatskog vatrogastva. Belgijski muzej je posvećen prenamjeni prostora te projektu 1967. Naime u 1967. godine Belgiju je pogodio niz velikih nesreća, požara i urušavanja infrastrukture, u kojima su poginule stotine ljudi, što je rezultiralo značajnim promjenama u sustavu vatrogastva i protupožarne zaštite. U Češkoj i Njemačkoj kroz izložbe i predavanja obrađena je tematika djelovanja vatrogasaca u Drugom svjetskom ratu.

Zanimljivo izlaganje je imao francuski predstavnik koji je istaknuo veliku potrebu za sređivanjem arhiva kao I za daljnjim istraživanjem povijesnih tema. Predavanje je završio porukom “Pisati, pisati, pisati”, jer kroz tiskane i digitalizirane materijale najbolje možemo sačuvati priču o vatrogastvu za iduće generacije.

Komunikacija u vatrogastvu
Konferencija povjesničara vatrogastva je održana 9. listopada. Ovogodišnja tema susreta je bila komunikacija u vatrogastvu – od upotrebe trubi, rogova, zviždaljki za komunikaciju na požarištu kao i za uzbunjivanje vatrogasca, preko upotrebe telegrafije, telefona i radio uređaja do uvođenja modernih IT rješenja u vatrogastvo.

Voditelj Muzeja hrvatskog vatrogastva Runjić pripremio je rad o zastupljenosti komunikacije u vatrogasnoj literaturi i vatrogasnim časopisima do 2. svjetskog rata. Obradio je komuniciranje na požarištu kroz sustav zapovijedi s naglaskom na važnom mjestu trubača u vatrogasnom društvu te problematiku dojave požara vatrogasnim postrojbama.

Povjesničari vatrogastva su pokazali veliki interes za navedenu temu, pa ovogodišnji zbornik radova na 435 stranica donosi 48 članaka iz 14 država. Predavanja su završila najavom teme o ženama, djeci i drugim ranjivim skupinama u vatrogastvu, koja će biti predstavljena na idućoj konferenciji u Poljskoj u listopadu 2026. godine.